Zuvdija Hodžić: Iznenađen da je rođen u Gusinju
| Kad me ne bude Kad me ne bude Onu moju fotografiju iz mladosti Na kojoj mu ličim kao da smo blizanci Sin će uveličati, uramiti i postaviti Na mjestu đe će je svi viđeti. Skloniće je kad budu krečili stan I razmještali slike. Jedne će noći kazati ženi: Zamisli, mala je pitala đe je đedova slika. Dobro je što smo je makli Znaš koliko je onda plakala Mnogo ga je voljela. Sjutra ću joj kupiti player To će je zabaviti. Kad me ne bude U pozdravnoj riječi na Plavskim književnim susretima Predsjednik Savjeta pomenuće i moje ime Pjesme će mi biti U Zborniku zavičajnih pjesnika Objavljenom povodom jubileja. U emisiji Dogodilo se na današnji dan Uoči Tv-dnevnika Pisaće da je tog dana prije deset godina Preminuo Zuvdija Hodžić Pjesnik, publicista, pisac. Kad me ne bude Neki učenik Osnovne škole ”Džafer Nikočević” U čitanci za VI razred Ispod odlomka iz knjige ”Neko zove” Pročitaće bilješku o piscu Iznenađen da je rođen u Gusinju Ponovo će je pročitati Obradovan kao ja kada sam U bratovom udžbeniku geografije Pročitao da je Vruja najhladnija rijeka u Jugoslaviji. Moja kćerka Moja kćerka Član konjičkog kluba ”Perjanik” Kao hunski ratnik, kao poljski ulan Tatarski kurir, kao mađarski husar Kao Apaš, kao beduin Kao engleska ledi Kao unuka Šećova Jaše kulaše, alate, dorate, Šarce, vrance, izabele, sivce, Ahaltekince, engleske, hungarske Arapske, bosansko-brdske konje Uvjerava me da oni najviše vole Kad je ona na njima Ona sa svakom na njihovom jeziku razgovara Moja kćerka ne kaže: Rodiću ti unuka Moja kćerka kaže: Imaćeš Pegaza krilatog Kad god ti dođu one tvoje mušice Moći ćeš da odletiš u Gusinje I vratiš se u normalno stanje. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||