| Plemeniti i dragi Danilo, Tek sinoć imao sam sreću da na televiziji gledam tvoju “Grobnicu...“. Hvala ti neizmjerna! Moja žena je grohotom plakala! Ja sam bio uzbuđen do suza... I ranije sam čitao po novinama o toj predstavi, ali živeći u palanci, divnoj palanci, ali palanci tek sam sinoć imao sreću da je vidim. Prvo ti, tvoja ljudska, čovjekoljubiva misao, pa glumci i reditelj, učinili ste da ponedeljak dvadeset šestog oktobra ostane u mojoj nezaboravnoj uspomeni. Sinoć sam rekao svojoj ženi da imam privilegiju da te poznajem i da te poštujem kao pravo ljudsko čeljade velikog ljudskog srca, izuzetnog dara i stvaralačke snage. Pozdravljam te srdačno i toplo u ime moje žene, još jednom ti zahvaljujem i želim ti svako dobro, prije svega zdravlje i napredak. Živio, dragi veliki brate! Srdačno Zuko Džumhur Novi, utorak 27. X 1981. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||