Vujica Ognjenović je objavio sljedeće knjige eseja iz oblasti religije i filozofije: "Čekajući Boga" (1996), "Tragom Božjih tajni" (1996), "Put i bespuća" (1998), "Živi svjedok" (1998) i "Proroci govore" (2000), u kojoj su data tumačenja biblijskih proročanstava od strane najpoznatijih svjetskih teologa, pogotovo onih proročanstava koja se tiču pošljetka, odnosno Trećeg svjetskog rata, Armagedona i Sudnjega dana; knjigu priča: "Taj drugi svijet" (1999); romane: "Znak anđela" (1999), "Paukova mreža" (2002), "Pustinjska ruža" (2005) i "Dar podzemlja" (2007). Bavi se publicistikom i književnom kritikom, objavio knjigu intervjua "Cervantesova djeca" (2007). Završio je stomatološki fakultet u Beogradu. Živi u Herceg Novom.