Vojo Šindolić: Dani između
| Nove pjesme 1995-1998. Intervencija (precizan opis) Krv izvađena i analize urađene, Tlak i puls izmjereni, Pluća oslikana, Rad srca provjeren, predio za kiruški zahvat obrijan, Klistiranje izvršeno, Spinalna anestezija data u kralježnicu, Svjetla u operacionoj sali upaljena, Instrumenti dezinficirani i poređani, Kiruško osoblje navuko zelene kape i maske za usta, Bolesnik prenesen na kolicima i premješten na operacioni stol: Operacija uspjela, Pacijent preživio - Da bi zapisao ovo. 10. maj 1995. Bolnički prozori Bolnički prozori uvijek su isti. U kakvom god krevetu ležali Na kojem god odjelu boravili Na bilo kojem katu, okrenuti Prema bilo kojoj strani svijeta, Pogled je uvijek jednak. Kroz bolnički prozor, Iza stakla, Vidi se vrh stabla I sa suprotne strane ulice Krov susjedne zgrade S komadićem neba. Pogled je to idealan Za bolesnike: U tom vidiku nalazi se Obilno obećanje bliskog i dalekog, Nema tu ničeg pretjeranog, srčanog, aktivnog - Sve je u tom pogledu Stišano, ustrajno, trpno I nepromjenjivo Kao i samo vrijeme I smrt. 19. maj 1995. Venecijanska čipka Kako god se okrenem, kamo god krenem, hodajući Venecijom ili vozeći se njenim kanalima, posvuda vidim čipku: na kamenim pročeljima zgrada što se odražavaju u zrcalima kanala na zidovima od opeka fini bodovi soli i vlage izvezuju čipku rastrošnosti iza prozora stoljetnih palača i vila zastori od čipke otežali od vlage i fine prašine bljesnu kao ostarjela nevjesta pred crninom sobe. 10. jun 1996. Uzaludnost Jaka kiša pada u drveni čamac iz kojeg je plastičnom kanticom izbacujem u rijeku 1. septembar 1996. Zbog Sonje i Willama Carlosa Williamsa, naravno Dok zapisujem ove riječi u bilježnicu - osjećam blagi miris ruže koju si ubrala na Bledu i onako još svježu stavila presovati u moj dnevnik. Ti si sada daleko, stranice dnevnika upile su miris presovane ruže koju sam, suhu i krhku, premjestio u album kamo i ova sjećanja pripadaju. 24. jul 1997. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||