Viljem Blejk: Tigar
| Tigre! Tigre! plame što sjaje Sred šuma noći, ruka čija je Besmrtna, ili oko čije Tvorac strašne ti simetrije? Sred kojeg bezdana dalekog, Il neba, gori plam oka tvog? Koja krila ga dić smjela bi? Koja ruka smje plam da zgrabi? Koje rame, vještina moga Da splete žile srca tvoga? Kad srce poče da ti bije, Strašne ruke i noge čije? Čiji li čekić? Lanac koji? Čija li peć tvoj mozak skroji? Koji nakovanj? Koji jezan Stisak tvoj smrtni užas sveza? Kad zvijezde baciše sama Koplja, zališe svod suzama, Osmjehnu li se nad svojim djelom? Stvori te ko i janje bijelo? Tigre! Tigre! plame što sjaje Sred šuma noći, ruka čija je Besmrtna, ili oko čije Tvorac strašne ti simetrije? Prijevod: Marko Vešović – Omer Hadžiselimović: Naslijeđe |
|
|||||
|
|||||
|
|||||