U časopisu "The New Yorker", 3. avgusta 1963. godine, objavljen je niz sjajnih pjesama. Napisala ih je pjesnikinja koja čitalačkoj publici nije bila poznata, a čiji glas je zvučao kao nijedan drugi. Pomenute pjesme intrigantno su pripisane
Silviji Plat (1932-1963). Kako u časopisu nije bilo odjeljka u kome su predstavljani saradnici, čitaoci nijesu mogli zamisliti ko bi pomenuta pjesnikinja mogla biti. Zloslutna godišta navedena u zagradama nakon imena pjesnikinje potvrdila su da ona nije više među nama na ovoj tužnoj planeti. Otišla je, poput Alkestide, u Zemlju mrtvih...
(
Erika Džong,
Zavođenje demona, 2007. godine)
Američka pjesnikinja
Silvija Plat (1932-1963) rođena je u Masačustecu. Tokom studija na Smit koledžu doživjela je prvi nervni slom o čemu je pisala u svom jedinom objavljenom romanu
Stakleno zvono (1963).
Kao Fulbrajtova stipendistkinja boravila je na Univerzitetu u Kembridžu, gdje se upoznala sa engleskim pjesnikom
Tedom Hjuzom za koga se kasnije udala. Kratko vrijeme živjeli su u Americi gdje je Plat predavala na Smitu, nakon čega je uslijedio povratak u Englesku gdje je počela da piše "intenzivne, iskrene, lične pjesme“ koje su objavljene u zbirkama pod sljedećim nazivima:
Kolos (1962),
Ariel (1966),
Prelaženje vode (1971) i
Zimsko drveće (1972). 1977. godine njeni prozni napisi objavljeni su u zbirci
Džoni Penik i Biblija snova. Pisma S. Plat sabrana su u knjizi pod naslovom
Pisma kući (1982).
1981. godine posthumno joj je dodijeljena Pulicerova nagrada za književnost za
Sabrane pjesme.
Silvijin glas, ma ko ona bila, bio je u potpunosti evoluirao. Nije bio suv, niti je mirisao na gorkoslatke dvadesete u stihovima Doroti Parker, niti je bio romantičan/ironičan/transcendentalan poput glasa Edne St. Vinsent Milej. Možda je nešto konfesionalne otvorenosti izazvao Robert Louel. Možda je En Sekston pomalo doprinijela svojim mračnim menstrualnim ludilom. Nijesu na glas Platove uticale u ritmičke himne uvijene meditacije o smrti i ljubavi iz pera Emili Dikinson. Pjesme Platove ni sa čim se nijesu mogle uporediti.
(
Erika Džong,
Zavođenje demona, 2007. godine)
Razgovor sa Silvijom Plat (Piter Or, 1962)
Vjerujem da osoba mora biti sposobna da kontroliše iskustva, čak i ona najstrašnija poput ludila, mučenja, tu vrstu iskustva, i treba da bude sposobna da njima manipuliše, umom koji je otvoren i razuman.
Silvija Plat: Poezija je tiranska disciplina
