U jednom od tekstova* koji je objavljen nakon smrti Platove, Ted Hjuz je napisao kako je u pjesničkom razvoju koji je bio sjajan kao njen, hronološki red pjesama veoma važan za njihovo razumijevanje.

 

"Najveći broj čitalaca će primjetiti da postoje jedinstveni centri moći i svjetlosti koji su zajednički svim pjesmama, ali ja vjerujem da će biti od koristi ako kažem da je mali broj pjesama ’prigodan’ i da se njene pojedinačne pjesme vjerno izgrađuju u jednu dugu pjesmu. Postavila je sebi zadatak i njena poezija je svjedočanstvo o napretku u izvršavanju tog zadatka. Njene pjesme su kao poglavlja u mitologiji gdje je zaplet, sagledan u cjelini i u retrospektivi, snažan i jasan, čak iako su mu porijeklo i dramatis persone, u osnovi, enigmatične. Svijet njene poezije nastanjen je simboličkim događajima, matematičkim simetrijama, jasnovidošću i metamorfozama... Njena inicijacija u duhovni svijet bila je neizbježna i nije se naglo desila. U njoj su, što je slučaj sa malim brojem pjesnika još od davnina, priroda, pjesnički genij i aktivno biće postali jedno. Možda nam nije potrebno psihološko objašnjenje da bismo razumjeli kako bolnu i čudnu sudbinu to nameće. Ona ne posjeduje uobičajenu budnost i moć kojom bi se zaštitila od sopstvene stvarnosti. Ona je živjela u njoj, posebno tokom posljednje dvije godine svog ž‘ivota. Možda je to jedna od privilegija ili cijena koja se mora platiti kada ste žena i u isto vrijeme inicirani u pjesnički red događaja. Inteligencija, snaga, raskoš i raznovrsnost duha, umjetnička virtuoznost, hiljade uzgrednih darova, doprinijeli su, uz to, da njena poezija postane tako dobra."


U tekstu pod naslovom "Svijet kao ikona-o temama Silvije Plat", Anet Lavers piše da su pjesme Platove suštinski simboličke:

"One izvode svoje značenje, dubinsko i ponekad doslovno, iz fundamentalnog koda, u kome su objekti i njihovi kvaliteti obdareni fiksiranim značenjem i postavljeni u hijerarhijski odnos. Čini se da, zaista, samo zbog te predodređene sheme (koja je najvećim dijelom nesvjesna), postoji tako golemo izražavanje iskustva. Čitalac će neizostavno percipirati takav sistem i bez obzira koliko se nejasno nazirao, prihvataće ga dok čita... kod je krajnje rigidan, kao i objekat, jednom obavezan značenjem kojeg nikada ne biva lišen: mjesec, snijeg, crna boja, uvijek imaju istu funkciju. Ali, stav pjesnika može varirati i tako nagovijestiti ambivalentnost: crvena ili plava boja mogu imati različite uloge u različitim kontekstima. Kao tema dijete se u njenim pjesmama pojavljuje u veoma različitim vidovima. Ali te razlike su minimalne i možemo se samo diviti neiscrpnoj svježini inspiracije koja dozvoljava beskrajne varijacije tako fiksiranih tema.

Prepoznavanje ove činjenice takođe baca svjetlo na ono što je Silvija Plat pokušavala da uradi u svojoj poeziji. Ona nije namjeravala da izrazi sva iskustva sredstvima koja su im tradicionalno pripisivana, već da dominira takvim iskustvima čineći ih adekvatnim (ponekad sa teškoćom) okvirima koji su prethodno prihvaćeni, što automatski rezultira njihovom integracijom u skalu vrijednosti. Zaista, postoje dokazi, a nalazimo ih u pjesmama koje su više autobiografske po inspiraciji, da se isto može reći i za njen odnos prema sopstvenom životu, jer mnogi događaji su bez sumnje bili doživljeni na mitološkom i simboličkom nivou, u vrijeme kada su se desili... Nastojanje Silvije Plat da postigne neophodnu distinkciju u svom životu i u svojoj umjetnosti otkriva se takođe kroz fond kulturoloških slika, koji je veći nego što se na prvi pogled doima: reminiscencije na klasični svijet, nagovještaji istorijskih događaja, aluzije na savremene događaje, brojne hrišćanske anegdote i simboli, filozofski koncepti, legende (kao što je ona o vampiru)... Ali predmet njenih pjesama nije ništa drugo do individualno iskustvo. Početna tačka može biti neka senzacija  ("Posjekotina", "Kontuzija"), radnja (odlazak na tavan kao u pjesmi "Nik i svjećnjak"), apstraktna ideja koja je na um pala pod određenim okolnostima ("Dobrota") ili, veoma često i na način koji nam dozvoljava da zavirimo u funkcionisanje njenog pjesničkog bića, objekat koji ima funkciju pokretača fluidnog simbolizma ("Baloni" ili čitav niz pjesama o pčelama). Primarni iskustveni objekat se tada lagano istražuje, posebno se preispituju svi njegovi simbolički potencijali samo da bi se konačno organizovali prema nepoznatim kategorijama, sa čovjekom koji stoji čvrsto u centru. Priroda, stvarnost, svijet, samo naizgled se preispituju kao potencijalni izvori značenja; jer to se značenje bira jednom za svagda i od tada biva korišćeno samo zbog svojih izražajnih mogućnosti. Raspoloženje nikada nije kolektivno; iako pjesnikinja projektuje svoje privatno iskustvo na široj pozadini, glas koji govori ostaje individualan.

Poseban način na koji se iskušava život u pjesmama Silvije Plat prikazuje se kao igra između posebnog i opšteg, što se iskazuje kroz širok raspon leksike i pjesničkih slika. Jukstapozicioniranjem uzvišenog i naravnog, ’pjesnički’ ili naučni diskurs (riječi kao karbonmonoksid, acetilen) nijesu slučajno upotrijebljeni: oni otkrivaju konstantnu i živu razmjenu između dubine i površine. Pjesme "Rođendanski poklon" i "Ubodi" su, između ostalog, refleksija o ambivalentnoj ulozi pjesnika. Pjesnika, najobičnijeg ali i najneobičnijeg od svih bića, najbližeg prirodi ali i najdaljeg od nje... Uopšteno govoreći mogli bismo ustvrditi da je dijalektika života i smrti jedinstvena tema njenih pjesama. Pjesnička egzistencija je predstavljena kao kosmička drama u kojoj se ta dva velika principa konfrontiraju i njihova borba se izražava kroz obrasce čija struktura je, shodno tome, antitetička. Životni princip obilježavaju boje, pulsirajući ritam, buka, vrelina, blistavost, ekspanzija, emocija i komunikacija. Smrt ja na suprotnom polu: iskazuje se tminama, zastojima, tišinama, mrazevima, precizno definisanim uglovima i čvrstinom stijene, draguljima, lobanjama, suvoćama, svime što je samostalno i odvojeno i što izvodi svoje pozitivne atribute iz nekog drugog izvora, umjesto da ih generiše slobodno, jer smrt je odsustvo, praznina. Takav je okvir u kome ove pjesme zasnivaju svoje brojne varijacije."

Prema Laversovoj, simbolička mreža kojom S. Plat zaodijeva svijet percepcije ima, iznad svega, ličnu vrijednost, i moramo pristati na djelimičnu identifikaciju sa njom ako želimo da potpuno uživamo u njenim pjesmama i da ih razumijemo. Ipak, zaključuje ona, zbog stilskih kvaliteta konačan sud o pjesmama Platove moramo donositi nezavisno od njenog života.

Džon Fredriks Nims pisao je o tehničkoj strani pjesama Platove u tekstu koji je naslovio "Poezija Silvije Plat: Tehnička analiza" u kome prvu rečenicu upućuje mladim pjesnicima:

"Zaboravite "Ariel" nakratko; izučavajte "Kolos". Primijetite sve stihovne forme, sve upotrebe ritma i rime; obratite pažnju kako se biraju pjesničke slike i kakav je njihov međusobni odnos; kako se, tendenciozno, koristi zvuk."

U daljem tekstu on navodi da u zbirci "Kolos" glas često ne vibrira; "kao da ne pripada pjesnikinji. Ponekad, kao u pjesmi "Ploča za primanje poruka od duhova" to je glas Valasa Stivensa, "pravičnog hroničara svih odvratnih opadanja." U "Usjedjelici" to je glas Rensoma, a u "Tamnoj kući" je najprepoznatljiviji Retke. Prisutan je Dilen Tomas kao i neki drugi glasovi. Ima u ovoj zbirci sjajnih stihova napisanih po ugledu na druge pjesnike i, što pokazuju i neki drugi stvaralački impulsi, jasno je da su to bili momenti koji su je pripremali da iskaže svoj glas u "Arielu". Možda pjesnik najbolje pronalazi sebe nakon što je pokušao da bude neko drugi. ’Trebalo je da prođe više od pola života da bi postigao ovu slobodu govora,’ rekao je Eliot o Jejtsovoj zbirci iz 1914. godine. ’Kakav trijumf.’ Silvija Plat nije imala pola života, ali u nekoliko godina, na razne načine koje sam opisao, pripremala je sebe da izdrži i prenese, iako samo nakratko, nebeske vatre."


--------------------
*Sagledavajući kritičku recepciju djela Plat, Žaklin Rouz napisala je da se u velikom broju studija o njenom životu i radu posebno izdvajaju Njumenova Umjetnost Silvije Plat (1970) i Lejnova zbirka kritičkih tekstova iz 1979. godine pod naslovom Silvija Plat: Nove pjesničke vizije (potpuni bibliografski podaci nalaze se na kraju ovog priloga), koje se mogu sagledati kao paradigma razvoja kritičke misli posvećenih poetici ove autorke.

Priredila i prevela: Aleksandra Nikčević Batrićević