A onda mi pogled puče na nestvarno plavetnilo Brda i daljine. Božanska lavice, Kako srastamo u jedno, Stožer peta i koljena! – Brazda Puca i odmiče, sestra je Smeđem luku vrata Kojeg ne mogu zgrabiti, Bobice Nalik crnačkom oku šalju mi mračne Kuke – Crne slatke krvave zalogaje, Sjenke. Nešto drugo Vuče me kroz vazduh – Bedra, kosa; Komadići s peta mojih. Svlačim se ja Bijela Godiva – Mrtve su ruke, mrtve su strogosti. Sada se Pjenušam ka pšenici, svjetlucanju mora. Urlik djeteta Stapa se sa zidom. A ja Ja sam strijela Rosa što se Zajedno s drumom samoubilački baca U crveno Oko, kotao jutra. (1962) Prevela: Aleksandra Nikčević Batrićević |
|
|||||
|
|||||
|
|||||