Pjesme (izbor poezije)
| Jednom klasiku Njegovi stihovi čvrsti su kao žrtveni obred ali elegancija njegovih akcenata melodija njegova glasa zvučnost njegove retorske palače ne traže iskupljenje. To je djelatna volja poezije. Ukiva u slijepe zidove patnje oči prozora. Pod pragom zmiju otjera zasadi cvijet intuicije i miriše formulu duše. 2. U stilskoj figuri vijeka on sluša prazninu bivših oblika sunčan od sjećanja. Dobrodjelac zna da je vječnost ispunjena sadašnjošću ljudi u novim kostimima čijim krojnim arhetipom on drži razvitak vlastitog čuvstva. Realizam kuhinja u kojoj kruže domaćica i roj muha oko stola i oko lustera s tijestom na rukama s mirisima na rilima u prašini od brašna u oštrim zujevima diljem kuhinjskog svemira u kojem kruže oko stola i lustera rukama i krilima sa salivom na rilima sa zujem u ušima poetika instinkata dramska stanka prehranjujućeg rata Kierkegaard Duboka sjeta pratila ga je od dječaštva besprijekoran kršćanski odgoj, poslušnost i pokajanje sve dok se poslije jednog potresa sam nije razvio u psihologa i otpadnika kada mu se slika ostarjela oca umjesto kao blagoslov ukazala kao kletva. Ovaj napad lucidnosti, negdje oko dvadeset i pete nije ga napuštao do smrti, u četrdesetoj a bio je tako sabran da ga je ponukao da u dvije godine napiše 14 knjiga o zabludama vlastite mladosti što bi bilo nemoguće da nije posjedovao veliku dozu osvetoljubivosti prema odgoju koji mu je darovao osjećanje drske svemoći, ali ne i odbacivanje lanaca sjete u koje ga je okovala, kako je sam govorio, neka tuđa sila. Izradio je mape očajanja, dosade, straha i drhtanja. Okomio se na crkvu, na propast mogućnosti svakodnevnih otkrivenja, transa osobne prisutnosti na zavjeru institucije protiv uznemirujuće prirode vjere koja, da bi se pod sjetom izrazila, potrebuje ljutnju. Samo negativnim uvidom u laž pozitivne odredbe može se mogućnosti dati riječ i nema druge forme njezina ispunjenja do osobnog časa prisutnosti koji će, makar i polemički, ustrajati u apsurdu postojanja. Lirski stroj naplavine srca irigacija suznih žlijezda vjetrometina uzdaha kap tinte neba i šuštaj zvijeri dok se prikrada po suhim grančicama slova skretnice svjetla pravaca lokomotiva vjetra euforija koraka trn vremena u peti beskraja prirodna slika zbraja se krvlju i kostima bez očiglednog suda bez apstraktnih decimala tjelesna i spolna mistična i suzdržana luta ljestvicama zvuka žari se ugalj iz rudokopa mišica bakrena od sunca antičkih divljaka osmijeh nečega čega više nema na prazni list dolijeće utisak s nadom u očima s nepcem od tamnog žbunja utonuo u šapat u vulkan u mir podvodne struje u malu formu svog odsjaja Slika od metala Ideja što razdire nejak mozak Kao karteč kao mrtvac Kao pravedni rat kao sveta klauzula Probija suvišno meso i koštane luke Nagoni krv u sudove razjaruje mrzlo srce Sipljiva volja obnovljena s prvim pucnjima Rekonvalescira u eksplozivnim skulpturama Na svježim poljima cvjeta u sjaju sunčevih omraza Bivstvo od limenih listova mjedenog korijena U koroziji vremena i prostora Jer Ima jedno duboko mjesto ni žuč ni moždina ni srce koje vjeruje u apsolutnu stvarnost ali se ne odaje riječju postoje samo rijetki odbljesci njegove ponesene neuobličenosti ostalo su loše shvaćeni znaci: put kroz melankoliju žučne močvare uz lednike moždanog brijega niz struje srčanog nesporazuma Što nagoni na rast izvan je formacije Napretka u dubljoj sjeni izazvanoj vedrim danom u kojem udišemo svijet jedni prepoznavajući drugi ne dozvoljavajući Marš Kvantitativno veoma je nakrcano Geografski prerastegnuto umno nedokučivo Puno okolnosti i discipline u nuždi Uobličeno u segment koji je apsolutan U pravac u premiještanja teža Vrišteće šume nezakonito nebo Prilagođavanje na odlučnost Izvršna volja Misao vodene bare tijelo gvozdene cokule želja ždrala jal prahistorije a kvalitativno Sve je Uvijek iste nosnice isto neraspoznavanje U dragama zaborava zrnce sjećanja zazeleni se na crnoj grani galop u mjestu ukopan krik zamišljen neoslušan kruži u praznim granicama davno odlutalog jutra šuplji odjek kosti fuga praha u odzvuku nedohvata besprostorni san u urni otkucaj srca u oklopu vječnosti Kadrovi jula I Na rubu pločnika zeleni se prirodna okolina. U dugmetarskoj radnji velika izložba puceta. Na crvenim štitovima crijepova kiša pucketa. II Crne mačke skaču po podrumima gledaju kroz tamu nužnu svoju hranu. Ribe u akvarijumu izvode stilove prsne i leđne sve figure vodne. III Bose dječje stope protrčaće tako kroz ljetno popodne. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||