Pavle Jovanović: Lepršava moja mala
| A što ti slušaš Stalno slušam vodu: rijeku, potok, česmu i kap kiše I kapi poslije kiše A što ti slušaš, Nevidljiva glavice? Majčin dah, I njeno srce. I šumove okeana iz koga smo, kažu, Svi izašli. I udaljen, kao iz druge sobe. Važni glas tvoga brata (vidjećeš kojiko je važan tvoj brat) A jedva šapat tvoga začetnika I razbrajalicu tvoga đeda Koji plovi preko Velike, glibave rijeke I u tmuš razbraja: En-den-dinus Saaraka-tinus Saaraka-tika taka Elem-belem-buf Trif-traf-truf. Uff....tvoj Đedo.... 17. febr. / 1. maj 2006. Letiš mi pred očima Letiš mi pred očima U raznobojnim mjehurićima, Napunjenih dahom više života, Dahom nebrojeno života, Starih i novih. Kao riblja krljušt, Tako su se oni složili u tebi, Dok se ćutalo i dok se Ništa o tebi nije znalo. Sem da ćeš biti, Jednom, U vrh ljeta. A sad lete mehurići, u šumici nad zapjenjenim izvorom, u mračnoj, stidljivoj šumici te joj vjetar ne da mira. I zrake sunca uspijevaju tako da prođu, Šarajuć pjegama i sjenama gnijezdo tvoje Grlice u đedovim njedrima. A da nijesi ti možda utekla iz toga gnijezda, Utekla kao i svaka makanja, Mami, Mami i tati, I bratu svome, trbuhozborcu I pobjedonoscu. 8 - 11. maj 2006. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||