Otvoreni kulturni forum je nakon 23 godine obnovio književnu nagradu “Aleksandar Leso Ivanović“. Nagrada se jednom godišnje dodjeljuje za najbolju knjigu poezije pisaca koji imaju prebivalište u Crnoj Gori i autora koji stvaraju na crnogorskom jeziku u inostranstvu. Na ovaj način Otvoreni kulturni forum teži da se oduži pjesničkom djelu Lesa Ivanovića i da doprinese kulturnoj revitalizaciji Prijestonice, koja bi ponovo trebala imati važno mjesto na crnogorskoj i regionalnoj kulturnoj mapi, što Cetinju svakako pripada kao gradu u kome je štampana prva knjiga u Južnih Slovena i u kome su živjeli i stvarali Petar I, Njegoš, Lubarda, Dado Đurić, Danilo Kiš…

Ovom nagradom želi se podstaći i savremeno književno stvaralaštvo u Crnoj Gori i na crnogorskom jeziku. Smatramo da je  crnogorskoj literaturi nedostajala nagrada ovakvog karaktera, koja će prvenstveno afirmisati djela crnogorskih stvaralaca, rekla je Bojana Knežević, moderator večeri.

U prvom dijelu programa priređen je omaž Aleksandru Lesu Ivanoviću. Ovim svečanim povodom OKF je objavio knjigu sabranih pjesama Lesa Ivanovića "Jutra jugova“ koju je priredio Pavle Goranović.

Nagradu Leso Ivanović za 2009. godinu dobio je ugledni crnogorski pjesnik i istoričar umjetnosti Mladen Lompar za knjigu “Sedam redova života”, objavljeno u izdanju zagrebačke izdavačke kuće “Meandarmedia”. Žiri je radio u sastavu: Božo Koprivica, predsjednik, Andrej Nikolaidis i Vlatko Simunović, članovi.

Kakva svijest o svom jeziku, stablu, tradiciji, književnosti. Mladen Lompar je očuvao svjetlost Duklje, starog Bara, manastira Svetog Petra Cetinjskog. Koliko treba vremena i strpljenja da se iščita kenotaf. To može samo pjesnik sa sedam života, a da sve to stane u samo sedam stihova, u sedam redova života. Lompar je međaš u savremenoj crnogorskoj poeziji. Lakše je stasavati kada postoji takav pjesnik – kazao je Koprivica u obrazloženju žirija.

Poštovani posjetioci, dragi ljubitelji poezije, uvažena porodico,

Aleksandar Leso Ivanović nema na Cetinju svoje ulice; nema škole sa njegovim imenom ili drugog duhovnog obilježja i spomenika.

Grad je zakićen tuđim perjem. Jer, ne voli svoje pjesnike. Ni mrtve ni žive. Leso je to doživljavao na jedan rezignirajući način:
Sa mnom druguje jedino munja,
vjetar i kiša i magla siva.
Zaboravili su davno, Punja,
i tebe mrtva i mene živa.

Traje to i danas.

Iako je poetsko stvaralaštvo Lesa Ivanovića neveliko, svega pedesetak pjesama, tematski je slojevito, bolje reći puno likovnosti, izdiferenciranih senzibilnosti i – bez ljubavnih stihova? U cjelokupnom opusu samo Čobanica i Djevojci iz djetinjstva, dva  grijeha za vječnost. I to kazana poluglasno, gotovo stidljivo tako da im samo ljepota slutnje daje snagu ljubavnog govora. Ta Lesova gospodstvenost, odluka  da se sačuva za sebe sve ono što je Njegoš onako carski ustoličio u pjesmi Noć skuplja vijeka, nas je, moguće uskratila za svojevrsno shvatanje ljubavi.

I tu, u toj gospodstvenosti, vizuelnim razmišljanjima, isto koliko i emotivnim podsticajem, pored svega, ostao je neraskidivo vezan za Cetinje. Sublimirao je njegovu lirsku snagu klasičnim načinom i opštim pjesničkim mjestima, ali majstorski i, zahvaljujući samoniklosti inspiracije i proživljenom bolu, dozvoljivo i prepoznatljivo.

Ova nagrada je možda put da Cetinje počne vraćati dug svom pjesniku. Bio bih srećan da moje ime u nizu laureata bude dobar razlog za ostvarivanje njene misije.

Zahvaljujem žiriju, utemeljivaču nagrade Otvorenom kulturnom forumu sa Cetinja i Ministarstvu kulture, njenom pokrovitelju.

 

Izvor: Portal Cetinje moj grad