ARS br. 1-2 god. 2010.
TAJMING
Diskretni nemir nad glavom.
Šarmantni Vavilon.
Kao da pežorativno gleda na oreol.
Drski poeta. Seksi.
Očekivano, ali...
17 i 25 - rađa se neki oblik
18 i 40 – dodatno ubrzanje
Podstiče sat da uspori rad.
U 20, kuca žila.
Alarm zviždi.
Počinjem s pripremama.
Pomno komponujem svaki kadar
Ponaosob i resko.
Metodom "PSA".
I jasno.
Proračunato.
Sigurno.
Alternativno.
U 21, izlazim na ulicu.
Imam 60 minuta.
UVIJEK SE NASTAVLJA
Mrak. Sprema se kiša.
Iz auta, grad se čini
ogroman.
Boli me grlo. Potreban mi je čaj.
Na mjestu gdje parkiramo,
kapljice krvi.
Unutra me mami rakija.
Obećao sam da
ću smanjiti piće.
Na pola sljedeće misli,
Jednostavno uhvatim čašu.
Ne mogu da se sjetim kome sam obećao.
U naletu očaja, po odlasku,
Zaželim još čaja.
Za grlo što boli.
Za grlo koje plače.
SNAGA
Demoni prilaze.
Nose darove.
Izuzet od samog sebe
Šutiram njihove glave.
Ne jebem živu silu.
Te prikaze se ne bune.
Nude me i dalje,
Očekuju pristanak.
Ne dam se. Neuništiv sam.
Dok zažmurim, poput Bude, oni nestaju.
Pijem kafu i rakiju. Obije gorke.
Potom uživam u hrani.
I snazi svoje volje.
NIZ, LOGIČKI: REZ, PSIHIČKI
Jedno te isto.
Muzika Polly Jean.
Vani je kiša.
Uživam pijući "Dewars".
Ona pjeva đavolu.
(Motivisana Bogom?)
Vlažna garderoba počinje da vonja.
Neko se smije. Ne vidim ga.
Čujem gdje diše, mada.
Sipam piće i zurim
Kroz zavjesu.
To ona pjeva đavolu.
Motivisana Bogom.
KRAJ, ŽELJENI
Umirem.
Katatonija trenutka.
Dužno poštovanje trajno oboljelima.
Njima je nešto lakše.
Ne prolaze kroz pakao opštenja
sa ludacima.
Onima što stanuju u plavoj kutiji
Na kojoj, krupnim slovima stoji "LABEL"
Realnost. Kaže se stvarnost?
Možda zbilja.
Pred reanimaciju,
samu stotinku prije,
osjećam da je suvišna.
Ja se upravo rađam
u nečijem naručju.
A umire onaj što ne valja.
KAD BI 7 BILO 9
Mnogi otišli. Nestali.
Mnogi pobjegli.
Sami,
otisnuli se daleko.
Zemlja te odmah primi
i odmah ti je lakše.
Mi živi, ovjeravamo takse.
Kao sreća zimi, izglednije su šanse.
Svi koji su otišli su me zadužili.
Zato i popunjavam silne
obrasce i formulare.
Ne da okajem već da pozdravim
i da ih uvijek slavim.
Jer svi su oni sveti.
Preskočili su brojeve. ARS br. 1-2 god. 2010.
|
