Home

Marina Cvetajeva: Novogodišnja

Naklonost

Materinsko - kroz san - uho.
Osećam prema tebi naklonost sluha,
Duha - prema paćeniku: peče? dа?
Osećam prema tebi naklonost čela

Što snatri gornji tok potoka.
Osećam prema tebi naklonost krvotoka
Prema srcu - neba prema ostrvlju naslada.
Osećam prema tebi naklonost vodopada,

Veđâ... Svetlu naklonost nesvesti neznane
Prema lauti, stepenica prema bašti, grane
Vrbine prema bežanju međaša tih...
Osećam prema tebi zvezda svih

Naklonost prema zemlji (rođačka čežnja
Zvezde prema zvezdi!) - težnju
Stega prema lavrama napaćenih grobnica.
Osećam prema tebi naklonost ptica,

Žilica... Sovinu težnju za dupljom, za uzdanjem,
Čežnju temena za mekim uzglavljem
Groba - godinama težim da usnem!
Osećam prema tebi naklonost usne

Prema izvoru...

28. jul 1923.



Novogodišnja

Srećna ti Nova - i dan - i kraj - pod novim krovom!
I prvo pismo tebi na novom
- Nesporazum je da je na rodnom -
(Rodnom-plodnom) mestu zvučnom, mestu zvonkom,
Kao Eolova kula prazna i strašna.
Prvo pismo tebi iz jučerašnje,
Gde ću bez tebe da zgasnem,
Domovine, sad već nejasne
Zvezde... Zakon odlaska i odbijanja,
Po kojem za srce više prijanja
Nebila i neviđena, neznana.
Da pričam kako sam za tvoju saznala?
Ne zemljotres, ne lavina snežna.
Čovek je ušao - bilo koji - (nežno
Voljeni - Ti). Najbolniji od zbitija svih.
- U Novosti i Danu. - Članak il stih?
- Gde? - U planini. (Prozor u granju jele.
Čaršav.) - Zar ne vidite novine, je l te?
Članak, dakle? - Ne. – Al... Poštedite me truda.
Glasno: Teško je. Unutra: Nisam Juda.
- U sanatorijumu. (Raj iznajmljen.)
- Dan? - Juče, prekjuče. - Pamćenje izdaje.
Bićete u Alkazaru? - Ne putujem tuda.
Glasno: Porodica. Unutra: Sve sam, al ne Juda.
Srećna ti Nova! (Rodilo se Sutra!) -
Da kažem šta rekoh saznavši jutros da...
Pssst... Po navici, eto - omaklo mi se.
Život i smrt davno već stavljam u navodnice,
Zna se da su to fraze sročene vešto.
Nisam ništa učinila, ali se nešto
Učinilo, bez senke i odjeka, lako -
Delotvorno!
     A sad: - Kako si putovao? Kako
Se kidalo srce i kako to da
Nije se iskidalo? Ko što na kasačima iz Orla,
Koji i orlovima, rekao si, prednjače,
Ponestao ti je dah - ili jače?
Slađe? Nigde visine, nigde spusta.
Leteo je na orlovima Rusâ -
Ko. Krvnu vezu imao s drugim svetom:
U Rusiji si bio - onaj svet na ovom, prokletom,
Video si. Bekstvo udešeno vešto!
     Život i smrt izgovaram sa smeškom
Skrivenim - svojim ćeš ga dotaći potom!
Život i smrt izgovaram sa fusnotom,
Zvezdicom (noć kojoj se nadam uopšte:
Mesto moždane polulopte -
Zvezdana!)
     Da ne zaboravim, prijatelju, ovo
Što sledi: ako je slovo
Rusko zamenjeno nemačkim - to se može -
To nije zato što će danas, tobože,
Sve biti primljeno, što će mrtav (nišči) pojesti sve -
Ne trepnuvši! - već zato što onaj svet,
Naš - trinaesti, u Novodevičjem, nagonski
Sam shvatila: nije bez, već - sve-paganski.

Tako i pitam, ne bez tuge snažne:
Ne pitaš više kako se ruski kaže
Nest? Ta jedina što sva gnezda
Pokriva rima: zvezda.

Udaljujem se? Al nema takve stvari
Koja od tebe može da udalji.
Svaka pomisao; svaki, Du Lieber,
Slog u tebe vodi - ma o čemu tu lire
Govorile (od ruskog nemački ako
Mi je bliži, anđeoski mi je bliži!) - kako
Nema mesta gde tebe nije, no ipak ima (greše):
Grob. Sve je kako ne beše i sve je ko što beše.
- A o meni baš ništa - zar ne?!
Okruženje, samoosećanje, o, Rajnere?
Uporno, sveneizostavno naselje -
Prvo viđenje vaseljene
(Podrazumeva se: i pesnika zaneta
U njoj) i poslednje planete,
Samo jednom i date tebi - u celini, celom!
Ne pesnika s prahom, duha s telom.
(Odvojiti ih znači uvredu, neistinu)
Već tebe s tobom, tebe s istim u
Tebi. - Biti Zevsov ne znači biti polubog
I od Kastora bolji - tebe s tobom-Poluksom,
Mermera-tebe s tobom-travkom,
Ne rastankom i ne sastankom -
Već suočenjem: sastanak i rastanak, u lúku,
Odjednom.
     Sopstvenu ruku
Kako si gledao (trag - na njoj - mastila)
Sa svoje od toliko i toliko (koliko?) milja
Beskrajne јеr bespočelne i stalne
Visine, nad razinom kristalnom
Sredozemnog - i ostalih jezera slitih.
Sve je kako ne beše i kako će biti
I sa mnom posle kraja predgrađa i mesta.
Sve je kako ne beše i sve je kako već jeste.
- Zar je onome ko je pisao do nedelje
Silno još do ičega - i gde još gledati nevolje,
Nalaktivši se na rub lože, na lakat,
Sa ovog - ako ne na onaj, sa onoga pak
Ako ne na mnogopaćenički ovaj, naših strana.
U Belviju stanujem. Gradić od grana
I gnezda. Izmenih pogled s vodičem; pogledam:
Belvi. Zatvor sa divnim pogledom
Na Pariz - dvorac himere galske -
Na Pariz - i na malo dalje, bar se...
Nalaktivši se na purpurni rub,
Kako ti ”mora biti” smešan (kome) taj stub,
(I meni), moraju to biti, s visina bezmernih,
Naši Belviji i Belvederi!
Prebacujem se. Pojedinačnost. Hitnja. Mašta.
Nova godina na vratima. S kim ću i za šta
Da se kucnem preko stola? Čime? Mesto pene - vate
Pramen. Zašto? Evo i otkucava - šta ću ja tu, brate?
Šta da radim u ovogodišnjoj noći šumnoj
S tom unutrašnjom rimom: Rajner je umro.
Ako si ti, ako se takvo oko ugaslo, smračilo,
Znači život nije život, smrt nije smrt. Znači
- Smračuje se: shvatiću kad se sretnemo - uspeće? -
Nema ni života, ni smrti - već nešto treće,
Novo. I iza njega (slamom bezgrešnom
Zastrvši sedmom - dvadeset šestom
Odlazećem - kakva mi sreća pesmu zapečati:
Tobom završiti, tobom započeti!)
Рrеkо stola, neuhvatljivog okom ucveljenim
Kucnuću se s tobom kucnjem tihim
Stakla o staklo? - Ne, ne onim u kafanskoga dimu:
Ja o ti, što sliveni daju rimu:
Treće.
     Vidim рrеkо stola: krst tvoj sja pa nesta.
Koliko je mesta - izvan grada, i mesta
Za gradom! I kome to maše
Ako ne nama - žbun? Mestâ - upravo naših
I ničijih više! Sve lišće! Sva četina što stoji!
Mesta tvojih sa mnom (i sa tobom tvojih).
(Koliko bi i koliko moglo
Da se govori?) Koliko mesta! Meseca koliko mnogo!
A nedelja! A kišnih predgrađa
Bez ljudi! A jutara! A zajedno sveg beznađa
Što slavuji još ni počeli nisu!

Sigurno loše vidim, јеr sam u klisuri.
Ti sigurno vidiš bolje јеr si se više uspeo:
Baš ništa između nas nije ispalo, uspelo.
Toliko, tako često i tako prosto.
Ništa, toliko po meri i prostoru
Našem - da ni prebrojavati ne vredi.
Ništa drugo; - ne čekaj onog što iz reda
Izlazi (nije u pravu što ispada
Iz takta!) - a u koji bi, i kako bi, sada,
U red ulazeći?
     Pripev večni:
Baš ništa na nešto nečim
Bilo šta - bar izdaleka - bar sen seni!
Ništa što: čas taj, i dan taj sneni,
Domašaj - čak osuđeniku na smrt što u okovima usta
Sećanjem je poklonjeno: ta usta!
Ili smo se suviše razumeli u sredstva?
Od svega toga jedan je samo svet taj
Naš bio, kao što smo mi sami samo odsev
Nâs - u zamenu za sve to - sav onaj svet!

Srećno ti najneizgrađenije predgrađe –
Srećno ti novo mesto, Rajnere, nov svet, Rajnere!
Srećan ti dokaza krajnji rt, pronađen –
Srećno ti novo oko, Rajnere, nov sluh, Rajnere!

Sve ti je prepreka
Bilo: strast i drug.
Srećan ti nov zvuk novog odjeka!
Srećan ti novi odjek, novi zvuk!
Koliko puta na gimnazijskoj stoličici:
Kakve su ono planine? Kakve rečice?
Lepi su krajolici bez turističkih krda?
Nisam se prevarila, Rajnere, - raj je sav od brda,
Olujan? Ne onaj iz udovičjih tuga, ne taj -
To nije samo jedan raj, nad njim drugi rај
Je? U terasama? Sudeći po Tatrama -
Raj ne može da amfiteatar
Ne bude. (A zavesa nad kim je spuštena...)
Nisam se prevarila, Rajnere, Bog je natušten
Baobab što raste? Ne, Zlatni Luj nije -
Jedini Bog? Nad njim dragi je
Bog?

     Kako se piše na novom mestu?
Uostalom: gde ti jesi - i stih jeste tu:
Sâm i jesi stih! Kako se piše u tom žiću laku
Bez stola za lakat, bez čela za šaku
(Pest).
     Poruku uobičajenim šiframa!
Rajnere, raduješ li se novim rimama?
Јеr, pravilno tumačeći reči iz
Rima i rimu - šta je drugo ona do ceo niz
Novih rima - smrt?
Nema se kud: jezik je izučen.
Ceo je niz značenja i sazvučja izvučeno
Novih.

- Do viđenja! Do poznanstva!
Videćemo se? - Ne znam, al spojićemo se.
Sa meni najnepoznatijom zemljom i predelom?
S celim morem, Rajnere, sa mnome celom!
Da se ne mimoiđemo - obavesti me ranije.
Srećan ti novi nagoveštaj zvuka, Rajnere!

- Da se ne razliju držim dlanovima. -
Iznad Rone i iznad Garone,
Iznad očitog i potpunog rastanka i tuge –
Rajneru - Mariji - Rilkeu - u ruke.

Bellevue, 7. i 10.februar 1927.

______
Preveo: Danilo Kiš

Antologija crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku
07. 07. 2011.
Antologija savremene crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku biće promovisana u Centru savremene umjetnosti u Podgorici – Dvorac Petrovića na Kruševcu – u petak, 8. jula u 21 sat, kao i u Baru ... detaljnije
 
Svemoderna Montenegrina
06. 04. 2011.
U izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika iz Podgorice objavljena je knjiga “Svemoderna Montenegrina”, autora Borislava Jovanovića.

Riječ je o publikaciji koja objedinjava već objavljene i... detaljnije
 
Ognjen Spahić dobitnik je The Ovid Festival Prize
22. 01. 2011.
Pisac Ognjen Spahić, dobitnik je nagrade The Ovid Festival Prize koja se dodjeljuje u okviru međunarodnog rumunskog književnog festivala “Days and Nights of Literature”.

The Ovid Festival Prize je međunarodna... detaljnije
 
Arhiva vijesti