Marijana Blečić: Svjetlosti tvoje sjene
| Tajna susreta nakon riječi Gravura I noć koja je vidjela riječ Mogla sam u pozajmljenu kožu I svoje tijelo Ipak Zvuk ne ide sa vatrom Mozaik svjetlosti ne ide u jutro Samo je vrijeme papirno falilo Ruke namjerne I ja Tajna drugog susreta nakon riječi Potkupiću sve tvoje noći Skinuti ruke za slova Tetura se svjetlost ispod riječi Bljeska voda iznad pjesme Nedovršen dodir nebu što se sklanja Tajna suvih pogleda Uvuci me u sredinu dubokih dlanova U uhvaćenu pahulju što se naglas topi U mjesečinu što boli oko struka Uvuci me u pokrov zatečenih knjiga I bijeli četvrtak Pusti da prebiram po žeđi i vodi Da zatežem nahranjene rane i led Ne daj da kapi prećutane vode Sa orasima prevarenim pomiješam Nebo se već izvija u meni Zora se bez ruku i jastuka slomila Tajna dana Kažu da su spretni snovi u stvari Prekrojeni šapati na parkiralištima Da su kamen i prah isto a Čekanje može biti ćutanje I razgažena trava Da su stidljiva sjećanja I sjaj riječi Samo zalutali oblak Na skupim štiklama Kažu da su izborana ogledala Čokoladni obrazi I prljave sijenke Jedina istina o mojim klovnovima Tajna tuđih riječi Sačuvaću te od trave Veži me travom i mrakom Ako se vratiš posijaću buđenja Oljuštene zvijezde I njihove kore Ako se vratiš i Prvi sat I vruće zmije Vezaće se u imenu Onog vjetra Vratiće mi zadnje Sunce Ako se vratiš Tajna sna Kad sviće Strah je nepouzdan Ubrzo će ptice bez čina Lizati zemlju Skini mi kišu zaćutalu Odaj slova bosonoga Izgovori ono što ja bih htjela Kad zaspeš Čipku zguslu od oka ukradi Na mom dlanu previre Mjesec Koji je tvoj osmjeh upoznao Pa se probudi nijem od slova Da ne zapišem ono Što si mi rekao Tajna njegove tišine Gledam Hodaju stakla Crne haljine Šivene po rubu mojih obraza I trudnih ogledala Gledam Hodaju stakla A pjesme nemaju ni riječi Ni dodir Zemlja je raspremljena Za moje ruke Tajna drugog hotela Izmišljeni nemir raspet očima Dok pogled se zgusne Zapaljene ruke zgasle molitvom Dok dodir se ućuti Narasla imena pobjegla riječima Dok pjesma se zapiše... A tamo smo već bili... Tajna smrti sijenke Optužili su me da sam je namjerno sahranila zajedno sa Suncem čim mi je podmladila pogled. Ipak... počelo je mitom o nastanku riječi, iza romantičnih kutija od stakla. Okrugli demoni monologa iznuđivali su od noći rituale izdaje i pravde. Dok su pomorandže sanjale oko kreveta - ja sam se sjećala... Nekad se nijesam obazirala na uvrede zvijezda. Sjećam se i ljupkih gluposti ogledala, koje sam svakog jutra razbijala da im u sredini tražim svježi mrak. Te noći, samo se na tren pojavila u mojim očima. Često je kasnila zbog nemoći voštanih slika i blizine butina. Te noći, pojavila se tačno na vrijeme da se kupljeni oblaci izgraviraju u mojoj krvi. Nije više mogla da ćuti... Njeno bezglasje je postalo moje čedno šaputanje, a vid mi se sam vratio. Tajna 19 noći Budim prozore Opipavam riječi i Mjesec napunjen sljepilom Probudi se Na čelu zvijezda su šumska blaga Bojim se kazne bez uzglavlja Kose sa mirisom zemlje Probudi se Pepeo mog mraka Hoda na prstima oko mene Grize mi butine Melje mrtve zjene Probudi se Noćas je izložba svjetlosti Tvoje sjene Naručena tajna Ljuljali su se goli anđeli Na udavljenim staklima Mladežima smo trovali ptice Da produžimo noć Padalo je drveće Zvuk iz vazduha Rodila sam gladne prostore A bila rođena da ličim na jutro Pila sam mlijeko sa tvog stomaka Plakala zbog mirisa da gubim Pogubila nesanice Snove i rukavice za dodir Koji bi te zaboravljenog uhodio Samo je goloruka potekla Između zidova i mijena vazduha A mi smo je osudili Na bijelo Tajna moje sobe Ovdje nema ludih Sunaca I otrovnog bilja Čudno se zovu proljeća I namjere za beskraj Ljepota je praznina stišana nebom Ljubav je put bez vatre što osviće Ovdje je moja soba Veliki krevet Višak daha I prazna mjesta na zidu Krv tvoja ovdje hrani Ruke čiste od grijeha Život je voljeti tebe istim riječima Umrijeti sa tvojim vremenom ispod grla I zvijezdama na jastuku Koje nikad nećeš upoznati Tajna zaklanih riječi Čamci su prevozili rosu dremljive košulje, nestale ptice i mrave Oni su prijetili i vodi i zemlji Zubima mamili ptice koje su mi ukrali Zaboljelo me od govora i koračanja po krevetu Htjela sam sanjati Nedovršene dodire usred pjesme Nahraniti krajeve oblaka i umrijeti prije tebe Voda i Zemlja su tvoje tajne Vazduh su mi prodali riječima da dišu Ostaće zaklane ptice za mene |
|
|||||
|
|||||
|
|||||