Home

Marijana Blečić: Svjetlosti tvoje sjene

Tajna susreta nakon riječi

Gravura
I noć koja je vidjela riječ

Mogla sam u pozajmljenu kožu
I svoje tijelo

Ipak
Zvuk ne ide sa vatrom
Mozaik svjetlosti ne ide u jutro

Samo je vrijeme papirno falilo
Ruke namjerne
I ja


Tajna drugog susreta nakon riječi

Potkupiću sve tvoje noći
Skinuti ruke za slova

Tetura se svjetlost ispod riječi
Bljeska voda iznad pjesme

Nedovršen dodir nebu što se sklanja


Tajna suvih pogleda


Uvuci me u sredinu dubokih dlanova
U uhvaćenu pahulju što se naglas topi
U mjesečinu što boli oko struka

Uvuci me u pokrov zatečenih knjiga
I bijeli četvrtak

Pusti da prebiram po žeđi i vodi
Da zatežem nahranjene rane i led

Ne daj da kapi prećutane vode
Sa orasima prevarenim pomiješam

Nebo se već izvija u meni
Zora se bez ruku i jastuka slomila


Tajna dana

Kažu da su spretni snovi u stvari
Prekrojeni šapati na parkiralištima

Da su kamen i prah isto a
Čekanje može biti ćutanje
I razgažena trava

Da su stidljiva sjećanja
I sjaj riječi
Samo zalutali oblak
Na skupim štiklama

Kažu da su izborana ogledala
Čokoladni obrazi
I prljave sijenke
Jedina istina o mojim klovnovima


Tajna tuđih riječi

Sačuvaću te od trave
Veži me travom i mrakom

Ako se vratiš posijaću buđenja
Oljuštene zvijezde
I njihove kore

Ako se vratiš i Prvi sat
I vruće zmije
Vezaće se u imenu Onog vjetra
Vratiće mi zadnje Sunce
Ako se vratiš


Tajna sna

Kad sviće
Strah je nepouzdan
Ubrzo će ptice bez čina
Lizati zemlju

Skini mi kišu zaćutalu
Odaj slova bosonoga
Izgovori ono što ja bih htjela
Kad zaspeš
Čipku zguslu od oka ukradi
Na mom dlanu previre Mjesec
Koji je tvoj osmjeh upoznao
Pa se probudi nijem od slova
Da ne zapišem ono
Što si mi rekao


Tajna njegove tišine

Gledam
Hodaju stakla

Crne haljine
Šivene po rubu mojih obraza
I trudnih ogledala

Gledam
Hodaju stakla
A pjesme nemaju ni riječi
Ni dodir

Zemlja je raspremljena
Za moje ruke


Tajna drugog hotela

Izmišljeni nemir raspet očima
Dok pogled se zgusne

Zapaljene ruke zgasle molitvom
Dok dodir se ućuti
Narasla imena pobjegla riječima
Dok pjesma se zapiše...

A tamo smo već bili...


Tajna smrti sijenke

Optužili su me da sam je namjerno sahranila zajedno sa Suncem čim mi je podmladila pogled.

Ipak... počelo je mitom o nastanku riječi, iza romantičnih kutija od stakla. Okrugli demoni monologa iznuđivali su od noći rituale izdaje i pravde.
Dok su pomorandže sanjale oko kreveta - ja sam se sjećala... Nekad se nijesam obazirala na uvrede zvijezda. Sjećam se i ljupkih gluposti ogledala, koje sam svakog jutra razbijala da im u sredini tražim svježi mrak.
Te noći, samo se na tren pojavila u mojim očima. Često je kasnila zbog nemoći voštanih slika i blizine butina. Te noći, pojavila se tačno na vrijeme da se kupljeni oblaci izgraviraju u mojoj krvi.

Nije više mogla da ćuti... Njeno bezglasje je postalo moje čedno šaputanje, a vid mi se sam vratio.


Tajna 19 noći

Budim prozore
Opipavam riječi i
Mjesec napunjen sljepilom

Probudi se
Na čelu zvijezda su šumska blaga
Bojim se kazne bez uzglavlja
Kose sa mirisom zemlje

Probudi se
Pepeo mog mraka
Hoda na prstima oko mene
Grize mi butine
Melje mrtve zjene

Probudi se
Noćas je izložba svjetlosti
Tvoje sjene


Naručena tajna

Ljuljali su se goli anđeli
Na udavljenim staklima

Mladežima smo trovali ptice
Da produžimo noć

Padalo je drveće
Zvuk iz vazduha
Rodila sam gladne prostore
A bila rođena da ličim na jutro

Pila sam mlijeko sa tvog stomaka
Plakala zbog mirisa da gubim
Pogubila nesanice
Snove i rukavice za dodir
Koji bi te zaboravljenog uhodio

Samo je goloruka potekla
Između zidova i mijena vazduha
A mi smo je osudili
Na bijelo


Tajna moje sobe

Ovdje nema ludih Sunaca
I otrovnog bilja
Čudno se zovu proljeća
I namjere za beskraj

Ljepota je praznina stišana nebom
Ljubav je put bez vatre što osviće

Ovdje je moja soba
Veliki krevet
Višak daha
I prazna mjesta na zidu

Krv tvoja ovdje hrani
Ruke čiste od grijeha

Život je voljeti tebe istim riječima
Umrijeti sa tvojim vremenom ispod grla
I zvijezdama na jastuku
Koje nikad nećeš upoznati


Tajna zaklanih riječi

Čamci su prevozili rosu
dremljive košulje, nestale ptice i mrave

Oni su prijetili i vodi i zemlji
Zubima mamili ptice koje su mi ukrali

Zaboljelo me od govora i koračanja po krevetu

Htjela sam sanjati
Nedovršene dodire usred pjesme
Nahraniti krajeve oblaka
i umrijeti prije tebe

Voda i Zemlja su tvoje tajne
Vazduh su mi prodali
riječima da dišu
Ostaće
zaklane ptice za mene

Antologija crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku
07. 07. 2011.
Antologija savremene crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku biće promovisana u Centru savremene umjetnosti u Podgorici – Dvorac Petrovića na Kruševcu – u petak, 8. jula u 21 sat, kao i u Baru ... detaljnije
 
Svemoderna Montenegrina
06. 04. 2011.
U izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika iz Podgorice objavljena je knjiga “Svemoderna Montenegrina”, autora Borislava Jovanovića.

Riječ je o publikaciji koja objedinjava već objavljene i... detaljnije
 
Ognjen Spahić dobitnik je The Ovid Festival Prize
22. 01. 2011.
Pisac Ognjen Spahić, dobitnik je nagrade The Ovid Festival Prize koja se dodjeljuje u okviru međunarodnog rumunskog književnog festivala “Days and Nights of Literature”.

The Ovid Festival Prize je međunarodna... detaljnije
 
Arhiva vijesti