Konstantin Batjuškov: Epitaf
| Epitaf Natpis za moj kamen nek niko ne sprema. Tu pišite prosto: Bio, pa ga nema. (1809) Odisejeva sudbina Kopnom i morem, kroz pogibli mnoge, Bludeć tražio u jadu Itaku Pobožni putnik Odisej, kom noge Smjele siđoše k Aidovu mraku; Krikom Haribda i Scila podvodna Nisu mu dušu prestravile jaku. Strpljenjem, kanda, savlada opaku Kob i iskapi čašu jada do dna; Dosadi, kanda, nebu da ga pati, I, sanjivoga, nečujno ga vrati K rodnom, odavno žuđenome kraju. Prenu se i: šta? Ne pozna domaju. (1814) *** Ima uživanja u divljini gore, Ima i radosti na žalu morskome, Ima sklada u tom što vali govore, Dok se u trku samotnome lome. Volim bližnjeg, ali, ti, prirodo-mati, Tvoj lik mome srcu od svega je slađi, Učiš me, vladarko, zaboravu dati I to što je bilo kad sam bio mlađi, I to što se zbiva sad, u dobu hladnom, Ti si dala život svim mojim čuvstvima – Riječju ih ne zna duša reći skladno, A ne znam kako – ćutati od njima. (1819) Iz Podražavanja starima Gle: ko naša stepa je kiparis taj besplodan – Al svježu zelen vječno nudi: Nisi li, ko palma, građanine, rodan, – Tad kiparisu sličan budi: Kao on izdvojen, stasit i slobodan. (1821) Preveo i prepjevao: Marko Vešović |
|
|||||
|
|||||
|
|||||