Jovanka Uljarević: Prije muva
ARS br.1-2 god.2006 Dolaze... ARS 4 / 2000 Neki čovjek drži govor Nižu se riječi Povici psovke Crno sjeme rađa korov Ovaj trulež Napuštene djece Slijepaca koji grade novi svijet Stranac sam Oni me ne razumiju I ja to dobro znam Zamršene riječi bez ikakve veze pomiješale su se sa zapanjujućim mislima - Frapirani slijepac hoće da izađe Odakle - koža je život On se ne razumije u poeziju I zato je pakosno radostan Šta li mu je Bog dao umjesto mozga - Lavirint tupih želja s trunkom zla Virus gluposti je prenosan Ne pričaj sa oboljelima da Ma više nije ni važno U stvari oni me i ne žele razumjeti Je li to sahrana Mrtvi zaboravljaju zašto su uopšte tu Počinje zbijanje besmislenih šala Šaputanje se pretvara u lagani smijeh Svi žele izgledati privlačnije i Svako hvata nečije oči preko uplakanih lica Dok se sveopšte odsustvo žaljenja Stida i mučne navale grijeha Približava rupi koja zinuta čeka Mrtvi ne znaju zašto su došli Izgubljenost Divna li su samo jutra Ukletih dana s teškim noćima Vezani smo za stub nadanja Odisejeve sirene Zamjenjuje purpurna svjetlost Zubatih godina Djeca smo Penelopina Naš život je bolesno strpljenje Valjda tu negdje Postoji i blijedi smisao Razapet Između preplašenih duša I božanskog jutra Sve je valjda i možda Jer nas stežu lanci stuba A sve u stvari jeste Iako nam boja zore Zanosi pogled I odvlači misao života I našeg netraženog postojanja Pir Pojavi se svjetlost Koja dan ne znači I pade mrak Koji noć ne znači Razgovor Uždi svijeću Naredi joj da spali Sve stubove našeg srama Dani ovi su tuđi Ljudi se ovdje ne razumiju Ono što život nije Ovdje nije ni smrt U treptaju duše Spava mladi Eros Vrati Euridiku Ljudi su slučaj O čemu pričaju |
|
|||||
|
|||||
|
|||||