Home

Jelena Nelević: Mirisi i žene

ARS br. 1-2 god. 2010.

DOBAR DAN

Dlanom joj je pokrivao čelo.
Svakog dana su šetali,
Samo se ramenima dodirivali.
Sila gravitacije je slaba
Njihovi polovi bili su jači.

U krevetu, velikom baš,
Njena noga je uvijek išla ulijevo.
I jedva dodirivala njegove zglobove.
Čak i mekani trepet dlaka
Bio je dovoljan da osjeti.

Za stolom uredno postavljenim,
Sa escajgom, bijelim stolnjakom,
Ručali su ćuteći.
Smišljali kada je najbolje da posegnu za hljebom.
Za istim parčetom.

Onda bi izašli u šetnju.
Ona u lijepoj haljini,
On u pantalonama i košulji.
I ramena su hrlila.

On bi joj držao ruku na čelu
Uljudno bi rekli "Dobar dan",
Ponekad,
Onim dobrim danima kada joj ne bi ispadali zubi.

A komšije ih ipak nisu voljele
I zato su im govorile "Dobar dan".


LAKU NOĆ

Nije prestajala da govori
Svrdlala mu je po mozgu namjerno,
Da od bola zaboravi da pita
Ono što je u stvari i htjela.
Kršila je prste na njegovim grudima
Mekanim, putene kože poput djevojčice.

Pitala se zar može da miriše dah
Nakon pića i cigareta
I ima li prava da ga uprlja i ona
Gore nego mjesto na kom su bili.

Nije prestajala da govori
Bila je pametna i on je gledao
Veliku jelku,
Razrogačenih predivnih očiju.
Onda je uhvatio za grudi.
Tu, nehajno na sred ulice.

Ona je pomislila na svoju priču,
Na sve ono što se desi kada otključaš vrata
I stala ispod ulične svjetiljke
I pružila mu se koliko je duga.
Koordinate je birao on.

Stajala je sa rukama na leđima i pustila da je ljubi.
Odgovarala je kao da uči da pleše,
I sortirala ga u kategoriju IV.
On je od onih što ispituju,
Traže zakone među zubima
I zna da je lijep i pametan.

Opčinjen njome kao svakom spoznajom,
Dobio je od nje
Veličanstveno "Laku noć".


HLAĐENJE

Jeste li ikada slušali zvuke grada po noći?
Ja jesam.
Možda me grizla savjest zbog nečeg,
Ali sam čula kako rani autobusi zavijaju
I kako voz stiže i ječi po šinama.

Kao da su upravo njegovi prsti prošli
Preko mojih leđa i ostali negdje
U dnu, zakočeni u jamama
Iz kojih je teško izaći.

Jedva sam čekala da svane.
Da ustanem i jasno vidim ulice koje se pune,
Da čujem taj prvi korak ispod mog prozora,
I da zamišljam ko je ta osoba koja je krenula
U 4 i 30 ujutro negdje
I tako nevaspitano remeti tišinu.

To je kao kada poslije ljubljenja
Osjećaš tuđu pljuvačku po licu i vratu
I pitaš se "Što ja to zaboga radim"
I misliš o mirisu kao odgovarajućem - ili ne.

Ne znam zašto, ali mi nakon nesanice,
Na pamet prvo padaju tete koje rade tužne poslove.
Ona je ustala mršava i povijena
I ide na neki posao, u cipelama iskrivljenim od čukljeva i stajanja
I ne razmišlja o ONOM paru od juče iz izloga.
Ona nikada ne vidi što ima u njima.

Isto kao kada se prepustiš
I uživaš u orgazmičkim konstelacijama
I budeš toliko TU da sjutra ne možeš
Nikome ni da prepričaš kako je bilo.


MLIJEKO

Laganija od vazduha
Ulazim u tebe kroz pore
I jurim kroz sistem da smislim
Plan za paklenu imploziju.

Ja sam tvoje mlijeko
Kolostrum sa začinom
Koji nikada nećeš otkriti
I bez kojeg ćeš tako sterilan umrijeti

Mislim o tebi, često
Više nego što bih htjela
Manje nego što mogu
Taman da sebe zaboravim. .

Kada si me pustio u svoj dom
Nisi ni sanjao da primaš osvetnika
Koji će ti rane zaliječiti
I onda ih ponovo otvoriti.

Na pločicama kupatila
Ostali su tragovi mojih bosih stopa
To se teška ja spuštam iz tvoje kade
Na tvoj pod i tabam svoj put.

Dolazim do tebe i mazno
Kao da još nije ništa bilo
Kao da bih opet,
Jedem jagode i rješavam ukrštenicu.

Ćutimo i opet se približavaš
Ja ti spuštam glavu u svoje krilo
Spremaš se za neko iznenađenje
Namještaš osmjeh i kažeš:
"Ne sjećam te se takve, kako si stidljiva bila".

Jedem jagode i mrljam se
Namjerno ti kapam slatki sok
Kupiš ga žedno usnama
I odlaziš u dubinu prepona.

Puštam tvoju tamu do sebe
Glava tabula rasa sa elementima iskustva
Moja bedra su snažna -
Taman da čujem krckanje tvog vrata


APRIL

Kao noć se zatvaram i gužvam.
Mirišem na trake mjesečine
Koje mi sijeku san na polovine.

Mislim da je došlo doba
Kada riječi odlaze na spavanje.
Isprave.

Polažem ruku na desni bok.
Lijevi je pod trncima
Koji bole - ali ja sam izdržljiva.

Znam da ću se smijati kada mravi krenu kući.
Prsti su mi bijeli, bjelji od kože bedara.
Mirišem na mjesečevu svjetlost.

Slatkasto i po malo kisjelo
Kao kineska čorba koja se pamti.
Pitam se, da li sama na sebi ostavljam otiske.

Ideja za savršen zločin se javlja.
Potcjenjujem disanje do onog momenta kada mi zafali.
Onda punim pluća svim dostupnim.

Moja koža je glatka i bijela
očuvana od Sunca i zime u vječitom pamuku.
Podižem ruku i trljam oči jer su suve.

Trljam jako da me boli da krene suza.
Da i ona ispari u mirisu
Mjesečevih traka koje režu san -
Dobar dan...
Dobar dan...
Dobar dan...


AVGUST

Spavala je sama.
Ispod velike planine
Baš kao i njen Grad.
Budila sa posebno,
Lagano namještajući jastuk
Da ne napravi ureze
Na licu One druge
što je još sanjala.
Oblačila je isključivo plavo
I rovila zemlju i beton
Jer je bila stanovnica
Grada koji uvijek spava.
Uvijek kada je plakala,
gar je padao u Veliku rijeku
I svi su mogli da vide
razlivene slike po površini vode.
Izložila se onim što nije bila.
Avgust ima najljepši pun Mjesec.
Tada je sve veliko
I luneno svjetlo obasjava
njena gola ramena.


FEMINIST

Kada kažeš DOSTA!
Ja te volim još više
I čekam tvoju veliku šaku
Da se snažno spusti na sto.

I kada bi napukla površina
Ja bih ti se dala...
Potpuno - zbog primarnog,
Jer mislim da bi me
Isto tako i držao.


******

Kada je već bila na koljenima
Pomislila je na svoju majku.
Zastala je samo na tren
I predala se, ipak, sebi.
Prvenstveno.

Dok je klečala,
Mislila je o tome kako
Sjutra ipak neće nositi onu suknju.
I donijela zaključak da je haljina najisplativija.
U svakom smislu.


MIRISI I ŽENE

Miris jabuka u tijestu
I malo cimeta, molim.

Plavi sat sa zlatnom ivicom
Tanani kaiš, taman za njen zglob,
Lagan, mirisan i pravi ženski.
Odbraja popravljen, blizu njegovog stomaka.

Zapah i kuckanje, uvertira za mirise.
Na trenutak se izgubila i nije mu znala ime.
Bio je samo "on", kao i ostali prije njega.
Sve je bilo isto jer nije bilo svjetla.

Došla je do mene i kazala
Da je sve besmisleno jer svi miriše isto.

Molim te, reci mi... ako je meni važan miris
A svi mirišu isto... kako da ih razlikujem,

Feromonski tajni sastojak za savršeno jedinjenje.


NE

Neću da dišem.
Ne želim da mi pred očima
Titraju krvna zrnca i da ih
Zamišljam kako jure kroz mene
U haosu dok ja ovdje
Pokušavam da zavedem red.

Neću da pijem vodu.
Žeđ mi je potrebna da bih
Mogla da uživam u onom,
Jednom trenutku dok držim
Praznu čašu pod ledenim mlazom
I crtam što poželim na staklenoj izmaglici.

Neću da spavam.
Snovi mi dolaze i kad sam budna
I samo ih tako živim kako valja
Ne žaleći ujutro za nečim
Za što sav normalan svijet kaže da ne postoji
A ja dolebdim do sebe - tajno.

Neću da volim.
Ljubavi sam probala i nisu sve iste.
I zaista ne znam što se dobija
Time da ih iskušam mnogo različitih.
Osim viška i mučnine nakon miješanja,
A uživam u sebi i ovako... čista.

Neću ni da umrem.
Nisam sigurna da smrti
Zaista ima jer ne znam što je poslije.
Kada neću ništa, a sve dolazi samo -
Ona je potpuno nevažna.

Kao što je vremenom i svaka želja.


VELIKA JA

Kad ja uđem, svi zaćute.
Izgovorene riječi uz tresak padaju na pod.
I dignu svu unesenu prljavštinu.

Umjesto fine prašine koje se vidi
Kada sunce obasja sobu
I čini da sve stare stvari izgledaju novo
Oko mene je oreol groze.

Krenem naprijed jaka i predivna
Ispravim leđa, isturim grudi i zabacim kosu
I namjerno okrećem onaj profil sa ožiljkom
Tada se smijem, pokazujući svoje rođene zube.

Ja nisam raspon mojih bokova
Obim mojih grudi,
Boja mojih očiju i savršeno odmjeren
Rastvor kilograma i santimetara.
Makar nisam kada me pitaju.
Lijepa sam.
Kao bagremov cvijet puknem i rastopim se u pogledima
Ja sam novo piće bogova.
Napravljeno onda kada je ambrozije konačno nestalo.
Snažnije od poznate hemije zamutim vid
Pojačavam čula do tačke
Kada se užitak više ne može podnijeti.

Mamac za sve koji vole bol
Jezikom sočno pucketam kao bičem.
Moje riječi ne padaju na pod
Već stvaraju slike koje svi vide.
Ogoljavam fantazije koje se stapaju u jednu
Zajedničku i stojim tu,
Kao gola pod pogledima koji klize niz kožu.

Razlika je u tome što prodirem ja
Dok se o mene sve odbija.

ARS br. 1-2 god. 2010.


Antologija crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku
07. 07. 2011.
Antologija savremene crnogorske proze i poezije na italijanskom jeziku biće promovisana u Centru savremene umjetnosti u Podgorici – Dvorac Petrovića na Kruševcu – u petak, 8. jula u 21 sat, kao i u Baru ... detaljnije
 
Svemoderna Montenegrina
06. 04. 2011.
U izdanju Crnogorskog društva nezavisnih književnika iz Podgorice objavljena je knjiga “Svemoderna Montenegrina”, autora Borislava Jovanovića.

Riječ je o publikaciji koja objedinjava već objavljene i... detaljnije
 
Ognjen Spahić dobitnik je The Ovid Festival Prize
22. 01. 2011.
Pisac Ognjen Spahić, dobitnik je nagrade The Ovid Festival Prize koja se dodjeljuje u okviru međunarodnog rumunskog književnog festivala “Days and Nights of Literature”.

The Ovid Festival Prize je međunarodna... detaljnije
 
Arhiva vijesti