| Polulice-polumjesec (crne zastave) Neporeciva je tama noći Ja Artemida dok bdim Bog gasi Mjesec za sablasnu svjetlost jutra, čaršavi - crne zastave su, sad moja Riječ je mrtva. Sestro, polulice maskom kriješ, mačem Sestro odsijecaš jezik mi crven pada na dno rascvjetava Ruža se. Crnim platnom omotana Mumija ja - Bolu Prkosim Čarolijom, crno čarobno Po gledanju filma "Sjaj" Zvukom bol obeznanjen u ludnici, u krugu dirki - bijelih crnih u klavir utkao dušu od muzike dah. U oku sjaj. Grč trenutka. OTAC - iz grla muk i mu-ca-nje potonuće u Ne/Svijest. Smiraj prstiju čarolijom, čarobno dušom klavira zvukom obeznanjen - bol! Podgorica 5. 2. 2005. Samoća, crno zavještanje Blagoslovena je moja samoća rukopoložena, usnovljena a teško počivša među rebrima mojim i bedrima struna zategnuta od petnog trna do tjemenog koca crno zavještanje, samoća: povijam je riječima (čedo krhko, neuspavano) a Riječ - Zemljom zakopavam. Neka je blagoslovena moja samoća a Riječ - teško počivša! Podgorica, 11. 12. 2005. TRI LAUTE (a muzika crna) LAUTA PRVA (sedam žica) Fetus u mojoj utrobi bolno zategnutih mjeseci sedam sedam je dana i sedam žica trbuha mog sedam je nota pupčanih. Da li si došao iz tamnog svijeta moj mali brate da li si rođen zvuci laute da te prate? LAUTA DRUGA (osam žica) Fetus u mojoj utrobi nedonošče a rodiće se evo čuje se muzika crna evo izlazi krvava glava da li si rođen moj mali brate zvuci laute da li te prate? LAUTA TREĆA (devet mjeseci) bolna je moja utroba muzikom bremenita devet mjeseci paklenih u meni caruju drvo puca jaukom devet mijena mjesečnih polumjesec i pun mjesec prva četvrt - jezičak devet jezika i vrat jedan a gudalo za krik odsvirat ja se porađam sine moj jesi li rođen iz mene kulja Bahova lava ... Podgorica, 4. 2. 2005 Venecijanska čipka, crna Porođena rukama čipka sam rozeta ja vez - fino tkanje djevojački nevina a bijeli veo za vjenčanje zatvorenica soba palata i ogledala gospodskih politura po meni zvijezde padaju poda mnom smrtna ura: kuca stari sat odbrojava sekunde prevlast punoće nad prazninom Đorđone, Ticijan, Tintoreto toplim me griju bojama ja nježna, snježna, čežljiva brušeno staklo ko filigran ja čipka - čaša puna vina pitkoga srebrna, zlatna, bolna patnja beskrajna astralna, tako raskošna skrivena zastorima venecijanskim plišanim. Osjećam - ruka me vine tonem u visine gledana sa vode, odozdo samo sam komad crn, lelujav čipkano šupljikav i zvone zvona tučana po meni pada prašina... Podgorica, 7. 12. 2005. Znaci prikozmice (ledno crni) Tati Vaseljenom boje Zlorečice izvor-voda, na čelu zvon crven-zvijezda, Trešnjevik: puška-ruka, trepet srca ta bol crnja oka i čovjeka. Mirta-noć i tajna tame naših zvjezdica, mistrala zelen-led, cvijet bijeli mirisav vijenac-riječima krug djevičanskoj duši dar - vaseljenom znaci prikozmice. Podgorica, 23. 7. 2006. Mjesečinasto, crno Mjesec muškarac vladar vaseljene pater familias svoda nebeskog On-ženskog lika i lice žene u bolu kad sama porađa se. Mjesec-mjesečnica sa devet mladih mjeseca Mjesec - strah munja i mačeva očevih Mjesec-majka vrijeme matrijarhata sa mijenama pjene morske i talasa Mjesec-žena, jajašce u plodu materice ovala žuta, oranž, krvava se oreolom oko glave. Među bogovima Boginja sa mjesečinastim dojkama Materinstvo - na mlječnom putu svom: Isusica rodi Mariju Marija Saru i Jelenu I rodi Molika se i Ona rodi Martu i Marta porodi se... Podgorica, 30. 7. 2006. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||