ARS br. 1-2 god. 2010.
E UNO DEI MI LIMITI
Oslobodila je stih autopsijom misli
Nisi tu, svakako nisi
Samo Izis
Sama, prijateljica grijeha
Magija, žena, majka
Ozirise, neće te sastaviti.
ili
E uno dei mi limiti
Jednostavnost, otrov prethodnosti
Pretpostavljena želja
Predstavljena nehajno i bez preobraženja
Ušla je u njenu svijest zbog bratske bliskosti
Dolje, duboko, daleko
Od nje i moći da se suprostavi
Nisi bio tu, svakako nisi.
Oslobodila je stih autopsijom misli
Nisi tu, svakako nisi
Samo Izis
Sama, prijateljica grijeha
Magija, žena, majka
Ozirise, neće te sastaviti.
SKICA
Slika erotske slike, kao Frida svoja stopala
vidi ih, ali ne osjeća
Želudac pun brašna i ulja
Na zubima naslage lošeg duvana
Glava i podbradak natiječu od obaveza
Pa svijetu prikazuje samo stopala.
POLJUBAC U VRAT
Poljubac u vrat traje i postaje bolan
Odmiče polako glavu, vrat je van domašaja usana
"Posao je nedovršen."
Hladan je nos koji udiše miris kose
Veže je užurbano labavom trakom
"Posao je nedovršen."
Tople riječi gore njene planove
Jetko dodaje da umor savladava
"Posao je nedovršen."
Ujutro će popiti kafu,
Savladati želju za snom
Pokriti tragove početka umiranja
Otići da dovrši posao.
KAD NISI TU
Kalup sam napravila od otiska na tijelu
Kopiram te u devet kopija
Jedan mi se smješi
Jedan ljubi iza ogledala
Jedan izmišlja riječi
Jedan opija
Jedan daje ruku
Jedan uporno ćuti
Jedan misli o drugoj
Drugi zaboravlja
I govorim jednom da je jedini
Jednog uzimam za ruku
Jednom tiho pjevam
Jednom objašnjavam svijet
Jednog zanemarujem
Jednog nježno hranim
Jednom upućujem uvrede
Drugom dajem znak
Deveta kopija…
Deveta sam ja.
SANOVNIK
Kupila sam u snu zmiju, sanovnik kaže da ćeš se
nakon što ponovno usnim izšunjati iz postelje
i sad ne mogu da spavam
Simbolika je jasna kao pročišćeno nebo,
alž kad nema oblaka nema ni oblika
za tumačenje predskazanja
Prevarena snom sam sanjala i kako ujedam kupljenu zmiju
isti sanovnik tvrdi da ću pobjeći prije nego se probudiš
Zato sam te ubila.
***
Zamisli izbrišem sve
Svakako nisi imao vremena za
Čitanja
Zamisli skinem sve
Svakako nisi imao strpljenje za dugmad
Zamisli prestanem da govorim
Ionako misliš da sam brbljiva
Zamisli kažem sve
Zamisli, baš tako izbrisana, gola, nakon svih potiskivanja
Sve kažem!
Našao bi neku plodnu
Našao bi dodirljivu,
lakorječivu i slatkoćutljivu
Našao bi dlakavu stonogu sa pedeset međunožja
Zamisli da moraš da ih sve ispuniš
Baš sad dok te gledam.
***
Što rušiš do dvadeset i neke,
Ubrzo potom gradiš
Ili si proklet na bijeg
Legije, kafane, tijela, lov, muškarci, žene...
...bez predgovora, pogovora, u traženju
Ili bez misli o mjestima, stremljenjima, gubicima
Bez vremena u nizu divnih neprimijetnih dangubljenja
Bez mene. Uvijek bez mene.
I sa mnom u jedrima.
***
U mom gradu ima ptica
Na izlozima
U TV kutijama
U prodaji
Na crtežima
U slikovnicama
U nekim oblastima
Gdje dopuste inspektori zvuka
Ima ih i u visinama
Gore pjevaju svaka svoje,
Sve u-glas
IMPOTENTNA KOLOTEČINA
Na premisama
Kao prvi put na klizaljkama
Oslanjujući se na zid
Koji naravno plače
I govori da je svijet nastao kad je neko otvorio usta
A ja bih nogom u zid
I iz nokta da potekne krv
Zid ne bi razumio
Razumio ne bi ni
Pitanje da li je sjedinjavanje tijela
Samo bijeg
I onda kad zeliš da rodiš
Slušam
Prekidam
Ne sluša
Ali ja otvaram usta
Nalazeći
Ne dajući
Govori:
Povjeruj!
Znam, i otpor je jednako naučen
Trebam vjeru bar u
Jednu riječ
Poznat strah
Priznato
Doživljeno
Oh, molim Te
Učini da iz nokta mi potekne krv
Ili mi zabrani poeziju.
UVOD U.
Od nokta sa bijelim ramom
Preko jabučice prsta,
žulja od olovke
Tri suzenja, osam bora zglobova
Do jastučica dlana
Preko linija ljubavi, uspjeha i života
Do korijena.
Uz venu do unutrašnjosti lakta
Po toj umilnoj masi pa do ramena
U udolinama vrata
Pa ka školjci
Sa šumom mora
U dodiru bura
Po glatkoj koži do usana
Usnama.
ARS br. 1-2 god. 2010.
|
