Vjerujem da osoba mora biti sposobna da kontroliše iskustva, čak i ona najstrašnija poput ludila, mučenja, tu vrstu iskustva, i treba da bude sposobna da njima manipuliše, umom koji je otvoren i razuman.
“Cinober” je zajednička uspomena. Produžetak djetinjstva, jer je svaka poezija sjećanje na djetinjstvo. I to zato što je cijela literatura možda, opet samo možda, portret umjetnika u djetinjstvu. Čovjek stalno živi od nekih sjećanja, a sjećanja na djetinjstvo su najčešća, njemu najviše dugujemo.
Poezija stanuje na nekoj ivici, najčešće je neuhvatljiva, uzvišena, sakrivena među malim stvarima i pojavama, jednako kao u vječnosti.
Između korica svake svoje knjige, kao u nekom relikvijaru, smjestio sam dio samoga sebe, ono za što sam vjerovao da bi trebalo biti moja prepoznatljivost.
Svaka pobuna je motivisana promjenom lične sudbine ili mijenjanjem svijeta. Ja sam htio oboje. Zato mi je otkriće poezije stiglo kao izbavljenje...
Divergencija kao odnos između bosanskih vjersko-etničkih skupina uvijek je poticala iz doktrinarne zatvorenosti i ideološke isključivosti religijskih sitema i konfensionalnih institucija ili identificiranih političkih struktura.
Dva glavna izvora za ovu i ovoliku količinu slepila, jesu inercija i sociopatija. Inercija je univerzalna: važi u kosmosu i fizici, pa važi i u čovekovom svetu. Sociopatija je specifična: važi samo u čovekovom svetu, istoriji i teoriji.
|
