BITI PISAC
Pisac kad si
svijet si sasvim drugačiji
u prvom sebi oblikovan
držiš se spremnim
za mogućnost vladavine
za dodatno stvaranje vremena
s posebnom težinom
nailazećom u samoći dana i noći
kao disciplinovan vojnik
nakon opasnih vježbi
čekaš naredbu stvoritelja
Nema majčinog sina da bude ovlašteniji
nego onaj koji niže retke
visove ushite svih ravnina
za odijevanje gostiju
koji zauzimaju mjesta na stranicama knjiga
odjećom prema određenoj mjeri
nakitom prošlih nakita
dok traju godišnja doba čekajući
da kroz njih minu
prema naredbi pisca
Biti pisac
imati je svoj svijet u potpunosti
u koji skupštine i vlade ne mogu ulaziti
niti programi partija
ili policije i administratori
oni ne mogu umiješati prste i šake
ni uz pomoć korupcije
ne mogu ući u njegovo dvorište
vrata im niko ne može otvoriti
Biti pisac
dom je graditi i put postavljati
ne čekati snabdjevače i donatore
tjelohranitelje i savjetnike
koji ostaju bez hljeba
piscu jedino hartija treba
Biti pisac
da umreš vremena nemati je
u svakom trenu zauzet biti
ljubavlju
i po nekom čašicom
sasvim si budan i ne treba ti san
kad si sam
ali ne i usamljen
kralj si
bez nakita i straže
bez dvorjana
i samo pero zna da slavi
da čuva potpunu vlast
Biti pisac
isto je što i čitav svijet
držati u fioci
pod katancem duše daleko od drugih
i imati vremena za njeno vrijeme
koje izmiče svakodnevno
uz zaglušujuću buku
i vonj
Biti pisac
Kosovo ti je potpuno poklonjeno
pjesmom i plačom dočekuje te u svako doba
ništa ne drži zatvoreno
počinak nudi
dok prostire se u stihu ukupnom jačinom ljubavi
da zauvijek ostane onakvo kakvo jeste
uspravno
UDAH
U VRTLOGU
Niti na koljenima
niti pod koljenima
ne ištem sklonište
za moje buduće nastojanje
Kad nema ljubavi
tvoja mi mržnja ne treba
objavljujem nepostojećim
udah moj u vrtlogu
Između trpnje i nade
ovih dana kad jedva prebrode noć
sad tražim azil
za stranice historije
umirovljene u čekanju
pronalaženja samog sebe
DOLAZAK
U PREKAZE
Bezvremeno sam stigao u Prekaze
u nemogućnosti da se osvrnem unazad
doživotno se smjestih tu
Dolazak u Prištinu, Tiranu, Pariz
i gdje sve ne drugo
bez mene je
ostao u Prekazu
Tamo samo jednom u životu se stiže
potom u doživotnom zatvoru slika
preseliš se da bi tu ostao
Tu sam zauzeo mjesto
naspram njihova sna
spustio sam sidro da budem čelo talasa
U Prekazu su talasi
pretvoreni u jeku
dajući život bregovima i poljima
u ovo moje vrijeme koje uzalud pazim
od ujeda pasa pobješnjelih
ne znam od koga
ne znam dokle
LUDOST
Ludost u maratonu
ne kasni ka cilju
da u mom naselju konači
zatim da se nadugo i naširoko proširi
ludost
prelazeći preko ulica i trgova
na vrata ne kucajući
ubaci se pored vatre
zasjedne u gostinskoj sobi
Erazma ostavljajući kod ulaza
nepozvanog
ludost gostinstva
daruje ludost
posebno u mom naselju
u spomenik se pretvara
ŽEDNA GEOGRAFIJA
Albanije ima i đe je nema
dotle do i đe đavo snese jaje
jer jabuka crvena nije više crvena
bez kore je ostala
na milost crvu
Albanije ima i đe je nema
zalud je zgužvana mapa
domovina se stisla od studeni
mape se mogu pocijepati
Albanije ima i đe je nema
ostala je đe je i bila
kao pripovijest što se ne zaboravlja
kao epska pjesma iz drevnih oda
kao dražesna trava ponad grobova naraštaja
da bi se moglo kazati:
Albanije ima i đe je nema
lijepa poruka za žednu geografiju
koja naiđe kad stih iz pjevanja
bude poklonjen Čameriji
kao što je Kosovu poklonjen
kao najbolji oblik stiha
koji se u srce unosi
OTADŽBINA
Ukoliko se iz mene iseliš
neće podrobac maca pojesti
i neće znati kome će drugom
moći pokloniti toliko vremena
i neće znati da igđe dođe
onda kad
(sačuvaj Bože)
nećemo imati kome
dobro jutro nazvati
Molim te dakle da budeš spreman
pred oči srca
da staneš
takav kakav si
ranjen
Bez tebe kao bez sunca
led oko srca se skuplja
jer šta se potom zbiva
Bog zna jedino
UPUTSTVO
ZA PODIZANJE KUĆE
Prije svih radova temelju
zatim kamenju kao slogovima
darovati vlast metafora
između neba i zemlje
odgovarajuće izraze vremena
Potom dolazi red na vrata prozore i ognjišta
od cjelokupne epike smještene u historiji
uzmu se podnošljivi uzorci
te se kući napravi streha
Krov mora imati smjelost
da izađe na dvoboj krušcu *
isto kao i vatri oružja
vatri koja ne prestaje od srednjeg vijeka i nadalje
/* krušac - grad, tuča/
NERED
KOLIKO SVIJET STAR
Stižu da pridruže se strahu mome
i naglo zastanu na liticama hridova
kao da vrše samoubistvo gruhaju
da vrate se uz buku nalik stenjanju
Ponovno stižu
ponavljanja ima
gurajući se laktovima u pravcu stijene
u hiljadu pravaca kao pljuvačka
prostiru se i umorne se povlače
Ovaj nered koliko svijet star
Čekanje sluđuje
Ništa novo od onog nereda
proizišlog iz daljine uzalud prikovane
za pogled moj kojim postajem žrtva
talasa koji stižu
zgusnuti od moje zabrinutosti
PRAŠINA
Mrtvi smisao nezavršena priča
dio dana koji đavola pomamljuje
trk moj i tvoj nastavljaju da se mjere
i nikud ne vode
sličnošću čuvamo stražu
jedno-drugo cijenimo
trk moj i trk tvoj
umoran nikud ne vodi
U SKADRU
Da o Skadru slovim
nakon putovanja koje dvije hiljade godina traje
Rozafa bješe tu pogleda uperenog u Bojanu
u zidovima tvrđave na koje se oslanja nebo
čekaše neimara da nastavi đe je stao
povratak uljepšavanja priče o tvrđavi
Put je bio tu đe je nekad bio
kad kao sirak stigoh
bez strpljenja vjekova pred kaldrmom
lagano puštao sam korak kao riječi u pjesmu
da poklonim mu bogatstvo duše
u žeđi ukradenoj
Skadar bijaše prostrt kao po postelji nevjeste
poklonio mi je vijenac cvijeća
i stolicu u Velikoj Kafani
da dignem zdravicu
da svečano traku presječem
na ruševini zida između duše
riječi i pjesme
Skadar prostrt nadugo i naširoko
kroz svoju drevnu historiju
NOĆ
PRITISNUTA ŠUTNJOM
U noći ubijenoj šutnjom
nemilosrdno si u moj san zagazila
sve ulaz-izlaze pod katancem
usamljenom si zatvorila
đe me nađe da me držiš žedna
U nemoći postah koraku tvome sjena
šta te je sada izvuklo iz mog ostatka
slomljenih koljena i krila na vjetru
samo vrisak drhat i znoj
hrana koži
i putevima presječenim visokim zidovima
Običnost znači strah
šta vam sad htjede (da budem vaša svojina )
kad i bez toga bih dovoljno
u strahu strahova koji mi obuzeše
nepremostivi prag
PUTUJEM
U SAMOM SEBI OSTAJUĆI
Dan i noć u jednoj priči
odvodi me u tugu
putujem i ostajem u samom sebi
Može li stići se kud stiže oko
ranjeno srce historije
Vrhovi gore korak mi ne prihvataju
Otkad mi decenije bjekstva okrenuše leđa
Zgusnuto vrijeme zalud mi nude strehe
svih tvrđava u fazi izgradnje
Putujem i sam samcit u sebi ostajem
ništa negdašnje nije više blizu
STRAH ME JE
ZA LJEPOTU SNA
Treba nam neizostavno da se vratimo
ponovnom prepoznavanju bolova
bilo gdje da oni gnijezda proširuju
bilo gdje da oni grabe sjećanje
Strah me je za ljepotu sna
kao za umorne jesenje vjetrove
koji raznose lišće i brišu tragove
u blatu propadanja
Stranice otkinute iz knjige beskraja
bolovi teško adrese mijenjaju
kao da krvare čuvajući
ne tražeći milost u patnji
Tamo gdje se vraćamo prepoznavanju zaborava
dvoboj me očekuje
neću da imam posla sa hladnoćom
hoću da imam punu dušu
Da stanem natašte pred svim putevima
da osmotrim raskršća na dlanu
talac da postanem u vlasti sumraka
odakle pojavljuju se smrt tuga i plamen
Nakon putovanja neće imati potrebe
da pitam zalud – odakle ovdje
ostao sam shrvan u ovoj igri
u ovoj čeki u sebi sklupčan
Kad zaborav se uvlači u brdo duše
pogledi prepliću se u slomljenom ogledalu
ono što blizu bî nestaje polagano
s ranjenom biografijom na nekoj pocijepanoj stranici
DNEVNA BUKA
ME IZLUĐUJE
Stadoh da odmorim
u tišini mojoj
izluđuje me dnevni metež
Zidovi ne pomažu
ni vrata zatvorena
i hirovi Boga bivaju jasni
Bubnjevi ne prestaju
ne pretvaraju se
u umornu tišinu
Odlučih da se zadovoljim
svojim snom
koji zadnju stanicu
ne može uhvatiti
BIT ĆE DOBRO
Neki Cen Rudi u zavadi sa snom
uzalud isprobava zamor
nijedan put ne obećava mu hod
susjedu mom slomljene duše
koji uvjeren je
da bit će dobro
Sve što imade
u grob mu je pretvoreno
najzad potajno zaplaka
no ne bi mu suza ljudska
na putevima koji mu se ne otkriše
susjedu mom s poderanom biografijom
koji čezne da uvjeri se da
bit će dobro
Sve zgomilano nosi
čudan teret umora
toliko težak za čovjeka
put mu traži strpljenje
susjedu mom visoko uzdignute glave
i nada se
bit će dobro
Oči drži otvorene i
u fotografiju oštećenu gleda
neće vjerovati
da putevi su nestali pod nogama
susjed moj Cen Rudi
zatvara se u samog sebe
i čeka čeka čeka
da bude dobro
TRG SRAMA
BEZ OSTATKA
Imaš me kakvog me ne poznaješ
nisi se penjao nikad mojim stepenicama
niti probao umor da me pronađeš budnog
sklonio si me u barku
talasima si poželio buku
Probao sam da budem ja
vratio sam se četrdeseti
baveći se bilješkama o mojoj kući
koja jedva da krov imaše
od mađupske ćeramide
Stojimo oči u oči
pogledi budu ili ne budu
ne znače ništa ni riječi
pogodbi je skočila cijena
trg srama bez ostatka
imaš me kakvog me nikad ne poznaješ
nisi ni stao da baviš se mojim koracima
MOJ SAHAT
Moj je kakav god da je
prezirem ga
opraštam svu nedaću
onome ko zaustavi i uništi
sahat moj čiji sam redar čekanja
Takav je kakav je s punom adresom
gdje sasvim jednostavno
u taj moj sahat
ulazi srce ranjeno
od pogodaka dolazećih slijeva-zdesna
Sahat moj
takav kakav je
dovoljan je
da snove obgrlim
da mu odložim navijanje
Sahat moj stari
teško mu je da jednoglasno odbrojava
prašnjavim putevima
ostalim ko zna gdje
u dvorištu mom
POSTOJI NEKO KAMENJE
Lomi mi prste noge
kamenje bačeno neisklesano
neko kamenje s adrese izgubljene
složeno preko dnevi mojih koji ne idu
koji se u kožu bubnja pretvaraju
Na adresu moju stiže izlomljeno
u hiljadu komada
hiljadu smrti trenova
neko kamenje koje sklonište ište
i zatiče me u dvoumljenju
u nemogućnosti dugog hoda
Postoji kamenje neko
koje hoće da odmori u zidu
na mojoj adresi usamljenoj
neko kamenje kome sam meta
bez kraja
TREBA DA PIŠEM
Nakon svih šetnji zastati želim
da pijem vodu s izvora
da zapišem
stih koji će oko budnim držati
želim da slogove izbrojim
da mu smisao revolta dam
za dan slomljen u rukama
Pošto je riječ o pisanju
bit ću spreman
kao primjeran vojnik
pred epoletama generala
odgovaraću naredbi srca
koje ne znam gdje da držim
u ovoj šumi žeđi
đe se ne otvaraju vrata mržnjom zatvorena
Treba da pišem
ako nekoga ima ko zna pročitati
da svi su grobari postali Prevod s albanskog: Ismet Marković - Plavski
O AUTORU
Ibrahim Kadriu rođen je 8. januara 1945. godine u Žegri (Kosovo). Završio je učiteljsku školu i univerzitetske studije u Prištini. Od 1968. godine radi u novinarstvu, blizu trideset godina u dnevnom listu Rilindja (Preporod), a desetak posljednjih godina u dnevniku Zëri (Glas), kao slobodni reporter i urednik kulture. Objavio preko 40 djela: zbirki poezije i romana. Autor je radio-drama i scenarija, među kojima i scenarija televizijske serije i filma Pupoljak, realizovanog prema njegovom romanu Nakon povratka. Zastupljen je u mnogim antologijama. Prevedeni su mu ciklusi poezije na engleski, italijanski, francunski, njemački, arapski, turski, slovenački itd.
Knjige prevedene na srpsko-hrvatski jezik: Koprena vremena, knjiga pjesama, Ljekoviti izvor, roman; na norveškom – proza Dren i Drenuša, na rumunskom – zbirka poezije Nema vremena za svečanosti. Roman Qerrja e dritës (Kola svjetlosti – biografski roman o Majci Terezi) uvršten je u školski program Ministarstva obrazovanja Albanije.
Za književnu djelatnost dobio je razna priznanja i nagrade, među kojima je i Godišnju nagradu Saveza pisaca Kosova, za roman Kalorësi i Karadakut (Karadački konjanik), Godišnju nagradu Ymer Elshani, za roman Momak iz vremena Leke, Novembarsku nagradu Prištine, Nagradu Shtjefën Gjeçovi, itd. ARS br. 1-2 god. 2010.
|
