| Vrata koja se ne otvaraju Došao sam sa svim istorijama I fusnotama sačuvanim ispod zmijske kože Otvori vrata, ja sam onaj što davno te traži Nemoj oko da oslijepiš mi sovinim perjem Moja se adresa nije promijenila Ni u sedmici velikih poplava. Otvori vrata, nijesam ni Don Kihot ni Piro Likovi ove nesrećne drame smo ja i ti Ne traži da krvlju potpišem letak Jer me ubi’ pod lozom vrana Otvori vrata gospodarice moja da ti kao nekad ljubav izjavim. Savršenstvo forme Više nijesmo tradicionalni Jer na korzo izlazimo sa jednom cipelom Lisičin rep za leđima Naočare za sunce stavljamo i noću Kad se ispružimo u "francuskom krevetu”. Koliko smo se usavršili Đavo definisati ne može Taj mit naše sjenke. Svakodnevno sokove lučimo koso Iz ljubomore prema raju i svemiru Na putu se pozdravljamo lijevom rukom A san ne dolazi Bez žvakanja aromatične gume Ali zubi nam se opet kvare. Čas napuštanja Djevojačko doba kuca na vrata Drugog čuda Nije preteklo Ni u sajmu snova More žeđ ne gasi Kao mrvica i sunce Ostalo je u našim očima Srca govore treperenjem Rane se bude jalove od sna I u knjizi zaboravljenih Odsutni smo jer živimo ja i ti Luda priča Ovog nemoralnog milenijuma Bili smo kažnjeni Umrijeti ne susrevši se Ni na dan svetog Valentina Pismo pjesnicima Vi pjesnici imate srce jelena S političarima Stvari vam naopako idu Znate zašto se desio ovaj incident Djevojke obožavaju pjesnike Djevojke ne vole političare Moćnici Ne potpisujte dekrete Da bi kaznili poeziju. Ljepota godišnjih doba pripada pjesnicima Vi političari umirete za domovinu U međunožju konobarica Pjesnici zauvijek žive U srcima djevojaka. Parodija prve noći Dolazila si iz mitskog vremena Bijah jadan da bih se borio na trgu Ko može izdržati zmijske zube Kako da ne umreš između sna i plamena Ko to kaže da na dan rijeke Đavo nije skinuo gaće I igrao dramu prdljivog Pirata Nemilosrdni pijetao čeka zoru iza vrata Ama smrt je jako mali poklon U času žrtvovanja Ogledalo se iseljava preko ludog vrta Moje prizemljeno tijelo bijaše izgubilo sve bitke Još koliko vjekova treba čekati Rozafu Na jutarnju kafu Uskrsnuti ću valjda. Retorika Napunismo glavu folklorom Svijet ćemo uškopiti jednim dahom Velika briga što demon priča Glavno je, istoriji smo odredili mjeru Voda će nizbrdo jurnuti Mrtva je sad formula stara Sudbinu upravljamo sa daljinskim upravljačem Ništa ne ostaje u dlanu Don Kihota I zidnom satu ritam smo promijenili Vrijeme će zbog nas da teče Cigarete možemo pušiti nogu preko noge Cijelu noć velike samoće. Naopako doba Čitavo ljeto smo tjerali komarce Još groznica nam nije napustila udove Ne ubijaju se apotekari dase Jer nijesu imali tablete za smirenje za jadne pacijente Niti nezasite amerikance objesiti Jer su ostali bez daha u idili Barbane Sa ruskim prostitutkama i albanskim sestrama A ti uvjeri brđane iz Briska Donjeg Da izvade nož iz mog tankog vrata Da bi održali buzukovsku misu U crkvi osuđenoj na smrt I Balšu trećeg htjedoše izvaditi iz groba Jer bijaše rekao na dan Velike Epohe - iste smo krvi Naopakog li doba! Metamorfoza Bježeći od noći crnih bajki Trgovi meteora Nazvani su bolom moje istorije. Izložba koja u duši peče I san ti krade gubicom vučice To bijaše sve Što je ušlo u notes mog sniježnog džepa. Durim, Sin Evin i Adamov, bezazleni tiranac, dvadesetogodišnjak prekršten je danas u Atini, Niko. I valonjanka Špresa poručuje iz Hamburga odsad treba tražiti Ursulu Druga adresa se ne priznaje. A ko ću to biti ja, dakle U dobima što dolaze iza kobiljih bedara Zna li neko to pišljivo predskazanje? ____ Preveo: Anton Gojçaj O autoru Ibrahim Berjashi (Ibrahim Berjaši) jedan je od istaknutih predstavnika književnosti na albanskom jeziku u Crnoj Gori. Rođen je 1948. godine u Ostrosu, Krajina (Krajë). U periodu 1975-2002 bio je dopisnik iz Ulcinja dnevnika "Rilindja” (Priština), a od 2002. dopisnik je novina "Bota sot”. Sada je novinar-urednik TV "Teuta” u Ulcinju. Začetnik je i sukoordinator međunarodnih susreta "Kalimera poetike” (Pjesnička kalimera) koju Art Club organizuje još od 1990 godine. Bio je inicijator za osnivanje i lektor poznatog Udruženja koje se bavi albanskom kulturom u Crnoj Gori, Art Club, kao i glavni urednik časopisa "FATI” (Sreća) i "SHPRESA” (Nada). Živi i radi u Ulcinju. Piše poeziju i prozu, za djecu i za odrasle. Berjašijeve pjesme i priče prezentovane su u nekoliko "izbora” poezije i proze u Crnoj Gori, kao i u školskim udžbenicima na albanskom jeziku u Crnoj Gori. Do sada je objavio knjige: Lule prej guri, (Cvijet od kamena), poezija za odrasle E tej malësi e det, (A tamo preko, brda i more), poezija za odrasle Veloret e bardha, (Bijeli jedrenjaci), poezija za djecu Lundra e humbur, (Izgubljena lađa), priče za djecu Floçka e liqenit, (Fljočka iz jezera), priče za djecu Orët e vetmisë, (Časovi samoće), poezija za odrasle Ora e Rumisë, (Vila Rumije), izbor iz njegovog opusa Berjashi je i koautor antologije "Dritaren lëre hapur” (Prozor ostavi otvoren). |
|
|||||
|
|||||
|
|||||