crni pohodi, i noću ima više smjelosti, zlo sanjajući, odradih svoj zadatak, svjetlo po svjetlo, nad domovima prostim, samotan stvor, van uma, dvanaestoprsta. Takva žena nije žena u cijelosti. Ja jesam njena vrsta. Otkrila u šumama puno sam toplih spila*, i nakrcala u njih robe sam svakojake, tava, polica, plakara, crteža, svila; spremala večere za crve i vilenjake: cviljela dok opet nesređeno ne svrstah. Takova žena neshvaćena je bila. Ja jesam njena vrsta. I mahah, kočijašu, u kola kad sam ti sjela, golim rukama selima prolaženim, zadnje svijetle staze učeć, ja, preživjela gdje tvoji plamovi još grizu bedro meni i gdje ti točkovi zaviju, rebro mi prska. Umrijet nije sramota takvoj ženi. Ja jesam njena vrsta. (1960) Preveli: Marko Vešović i Omer Hadžiselimović _________ *Spila (špilja) – riječ je iz Ljubišinog jezika. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||