Džerald Manli Hopkins: Inversnid
| Šarena ljepota Zbog šarenih stvari neka je Bogu slava, Zbog neba parnih boja ko šarulja krava, Pastrmki što rujnim osu ih mrljama, Krila zebe, žarko mrkog kestenopada, Predjela što ih šaraju ugari, brazde, stada, Zanata, s alatima, ukrasima, haljama, Sve protivno, izvorno, čudnovato, rijetko, Bilo šta nestalno, pjegavo (ko da zna sva imena!) S brzim sporo, s mutnim bistro, s blagim jetko, Sve je to stvorio On, s ljepotom van mijena, Hvala Njemu. Inversnid Taj potok, kom smeđa konjska leđa sliče, Ozgo, niz put valja kamenje i riče, Na visu, u dolji, od pjene runo mu Brazda se i pada k jezeru, ka domu. Kapa smeđe pjene, što je vjetar tjera, Vrti se, zavija po kaši jezera Crnog – oko njeg se mrkost brda sklopi – Vrti ukrug Očaj dok ga ne utopi. Pršće, šara rosa strminâ slabine, Što ih prosijeca potok, i vrištine Žilave, odreske paprati i jasen, S perutkama jedrim, nad potok nadnesen. Šta bi svijet bio ako se mokrina I divljina liši? Nek prisustva njina Bude, nek divljine i mokrine ima; Pustoš, korov – dug nek vijek bude njima. (1881) Prijevod: Marko Vešović – Omer Hadžiselimović: Naslijeđe |
|
|||||
|
|||||
|
|||||