Danilo Lompar: Posljednji sužanj slobode
| KUŠANJE PRAVEDNIKA govorila si da naše snove moramo zapisivati jer ponekad se krivi ljudi bore za prave stvari tad Bog pravdu usporava (čuvajuć tu dragocjenost) dok se njena suprotnost ne razobliči oni dalekovidni sjedinjuju se s tišinom čekajuć spokojno... a površni – kažu da za inat igraju kolo s đavolom 2. i kad svi odigraju ples sa zaboravom iskrsnuće naše riječi (dragocjeno svjedočanstvo njihovih zabluda) kao proročanstvo što liječi od pokušaja da se život izjednači sa ravnom linijom 2007. PISMO LOVCIMA NA LJUDSKE GLAVE U čast Danila Kiša noćas seocrtava život – čovjek: tek je sjenka taštine – zašto kad smo to što jesmo šta god drugi bili je li ta strast za proždiranjem samo nesigurnost čovječe gledaš me zvjerski kao da od mog (ne)uspjeha zavisi tvoj domet duha ako si već odlučio da ne odustaneš u naumu da pokušaš me uništiti znaj da od moje veličine (pri tom poštuj neprijatelja jezik je ogledalo i tvog duha) zavisi tvoja lažna predstava o sopstvenoj pobjedi moraćeš ubijediti druge zašto loviš moju glavu kad je beznačajna u suprotnom ćeš se pronaći u "Čas anatomije" 2006. JEDINI OSLOBODIOCI kažem sanjari – anarhisti – buntovnici ne trebaju da imaju radno vrijeme jer tad tuđi posao rade (njihov niko neće i nema interesa) a njihov pretpostavljeni može postati luđi od njih usljed iznenadnog haosa koji su stvorili redom a možda je još jedan rat mogao biti prekinut povodom njihovog maštovitog pisma nekom generalu ili stih obnovio vjerovanje u ljubav – tek rastavljenih pak – svi sanjari – anarhisti – buntovnici zaposleni u marketima poslastičarnicama fabrikama... zauzeli su mjesta ljudi opsjednutih samo stvarnošću koji sjede kući razmišljajuć kako da ih se oslobode a ne znajuć da su (sanjari – anarhisti – buntovnici koji imaju radno vrijeme u stvari bez posla – kreativnosti) njihovi jedini oslobodioci decembar 2005. ZNALI SU (I)PAK NIŠTA NIJESU ZNALI jesam katkad izbjegavao istinu u korist literature oni su lagali nauštrb naših života (ideale pretvorili u udobnost) i time se durili naša stidljivost (za koju su mislili da je strah) omogućila im je da pomisle za sopstvenu beskrupuloznost da je mudrost njihovi kritičari (znali su i što sanjamo) najoprezniji su bili kad bismo Kiša snili znali su da sve pa i (njihova) magla ima kraj znali su da je biblioteka mukotrpni raj odlučili su se (bez savjesti i svijesti o duhovnosti) za lagodni pakao 2006. POSLJEDNJI SUŽANJ SLOBODE povukao sam se u odaje prezira i posmatram cirkus (učinivši sve da ga ne bude) jer učestvujući u njemu a bez mogućnosti da ga izmijenite lagano i vi postajete cirkusant tamo gdje se licemjerje proglašava za pamet želim da me zaborave al neće mi se u zaborav (moja odsutnost još više potencira njihovu oholost) premda povratak ne želim jer moju želju za slobodom svih oni su proglasili taštinom a tragikomični cirkus (gdje svako na svoj način tone) za nadu 2006. * * * dok pitasmo se čijim bismo imenom – djelom mogli izmjeriti našu udaljenost od Gospoda sve što učinismo uglavnom bješe lako dokazivo da je zbog sopstvenog zadovoljstva zato naša tuga nadvladavaše sreću sve drugo je iluzija iz koje sebičnost crpi snagu za život jedino nas riječi mogu pomiriti s Gospodom (u radostima čitanja mogu uživati svi) naše postojanje u dva svijeta učiniti jednako smislenim – izusti jedan od prvih pjesnika 2007. BEZ POVEZA ZA OČI ako poželiš kroz poeziju da umakneš iz nevješto prikrivenog logora mozgova osjetićeš devet krugova Danteovog pakla tvoj bijeg će biti upisan i sve će učiniti ključari sudbina naših da tvoje tijelo predaju u ruke Gospoda (naši nas neprijatelji tjeraju pravim putevima) a ti ćeš i dalje misliti na stihove i na nju koja će biti ponosna (ako se probudi iz magle vremena) što nijesi pristao na ovaj Aušvic Jevreji su oduvijek znali ko su i kad bi se nalazili u logorima svojih tijela duše su im uvijek bile slobodne a ovdje – ako nekom slijepcu i došapneš da mu je stavljena žuta traka oko ruke slobodnog tijela a zarobljene duše otrčaće svom dželatu (začuđen što si još živ) i reći da se opet šetaš bez poveza za oči 2006. RITUAL LJUBAVI malaksali od svakodnevice čitali bi uz vanvremenu muziku do crnila podočnjaka pjesme (a ćutanjem taložili sopstvenu) i vraćale su nas životu koji smo jedino mogli prihvatiti kao ritual ritual ljubavi prema đeci ritual ljubavi prema poeziji ritual ljubavi prema muzici ritual ljubavi prema umjetnosti hiljadu tajnih rituala prema tajnama rituala - našeg zakona i znaka i nakaznima - da je znanje znamenje rituala ljubavi prema Gospodu bez kojeg ne bismo koračali prema pjesmi 16.02.2008. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||