Danilo Kiš: Pesnik revolucije na predsedničkom brodu
| Protokol Trista bijelih košulja (po tri komada za svaki dan) ne da ne biste bili gol neg tak vam nalaže protokol. O gaćama i da ne govorimo. (Od igle, za kravatu, do gaća Protokol plaća. Vama je za to odveć mala plaća.) A što se tiče kravate (uzgred – kažu – vi ne ljubite odveć Hrvate) Kravata treba da se sa kompletom slaže, Tako Protokol nalaže. Imadete li dovoljno kupaćih, za plažu? Desetak recimo. (I da ne budu kak bi se reklo mini.) Kod vas je, Tak mi se bar čini, običaj takov da se ljudi kupaju u gaćama – onima istim koje na njima povazdan stoje. I (o gaćama još samo ovo): mijenjati ih sve češće naročito ak uzimate učešće na kakvom prijemu (vi to ne kažete valjda na – premu, tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?) I nemojte Mu odveć stezati ruku I izbjegavajte krupne riječi One po Vuku. Evo još nekoliko savjeta (to držite poput zavjeta): ne smije se pljuvat ne samo po palubi (to je i vama samome jasno) neg niti u more niti u vode oceana čak i kada je vrijeme krasno, jer treba ovdje, izvan uljudnosti, računat na snagu vjetra (od nekoliko stotina metara u sekundi). Imat ćete lakaja i tajnika, i poseban (odjelni) toalet i tuš. Tuširanje bar triput dnevno. Što se tiče konverzacije, Treba da je (uglavnom) laka. Što više anegdota iz nobe (može poneka i sa seoske mobe) kao i sa Drvara i Visa. Ne zalaziti u mutne vode nacionalizma. (Čuvati jedinstvo i brastvo to je naše najveće bogastvo.) Ne pominjati nikako Đilasa, Dedijera, Hebranga. Držati se, naprosto, svoga ranga. O Staljinu — oprezno. Trockog pominjat uz smiješak prezrenja. O živima se ne izlijetati. (Sve se u politici iz dana u dan mijenja.) Što se tiče javnoga mnijenja to je vaša domena. Novine, radio i cijela štampa. Tekstove ćete davati meni. Ne rad kontrole, neg rad pravopisa. Bar što se tiče verzije ijekavske, latiničke. Sve čuvati kao najvišu (državnu) tajnu, kao zjenicu oka. Daklem: nikakova privatna trača od našeg cijenjenog, uglednog itd. izvještača. Nikakove privatne bilješke nikakova lična viđenja nikakova indiskrecija Sve što je odveć lično ovdje je neprilično Sve što je iz posebnog ugla uglavnom izbjegavati. Opisati s mnogo epiteta jedino stav držanje glas i oči dok se palubom šeta. Može i ruke. Talase oceana kroz koje lađa nam plovi. Tropske noći. Galebovi. Zvijezde na nebu noćnom. Brodske mašine u zamahu moćnom. A On na palubi, na pramcu Trobojku – s petokrakom – kako se vije. I val koji po boku lađe bije. Što se tiče pića, može da se umjereno pije. No uvijek sjesti nakon Njega. I ustati nakon Njega. Jesti učtivno, po protokolu, Uz poneku anegdotu Il basnu, o psu, vuku ili sokolu. Zbog tropske vrućine trebat će vam unosit mnogo tekućine. A zbog glasa što više sokova: naranče, ananasa. I dosta limuna. Pjesnička duša nije imuna pred strojem flaša. Ta svi smo ljudi, pa i pjesnici! Ne pišete pjesmice? Piće ne trošite? – Morat ćete malko uiskija sa ledom. To neće, vjerujte, na nos da vam iskija. O tome (treba li reći?) u izvještajima ni riječi (O piću i drugim nakanama) S osobljem i mornarima samo zvanično i ništa lično. Nikakova pitanja: ”Odakle si, baćo?” (I tome slično) ”Koliko do kraja roka?” Il ponudit mornaru pića il soka. Što se tiče lijepe književnosti, Tu ne treba s primjerima ići daleko. Prosto: pričat svježe i lako. Klasike marksizma citirat bez paroksizma. I, naravno, pisce iz nobe. Ćopića sad već može. Al bez pretjerane hvale. “Majku Knežopoljku” svakako znadete naizust. Lijepo. Recitirajte. Gorkoga čim više citirajte. Što se tiče vaše osobne lektire nek vas nije briga, na lađi postoji knjižnica sa mnogo knjiga iz svih mogućih oblasti: lijepa književnost, slikarstvo, geografija, istorije revolucija, pjesnarice, marksističke stvari nastanak narodne vlasti kuvari. Tu su, naravno, i vaše knjige podvučene raznim bojama crvenom, plavom, zelenom (već prema utvrđenom kodu), tako da kad ih uzme u ruke može steći o njima objektivnu sliku bez po muke, onako u mimohodu. Mišljenja sam da Mu vaše knjige nisu zadavale odveć velike brige primite moja čestitanja. Imate li još kakovih pitanja? Ah da. Što se tiče krabova, rakova, oštriga (On voli to da troši) morate bit na oprezi, to je čitava nauka. Stvar morate kod kuće vježbati pod stručnim nadzorom jednog od naših momaka. Te su stvari uvijek svježe ne morate se dakle bojati trovanja il kvarenja stomaka S društvenim igrama kako stojite? Šah, poker, biljar, dame, kanasta? – Nažalost mali se fudbal ne igra na lađi (mada je upražnjavao i taj sport s uspjehom kada je bio mlađi i kad mu je dopuštalo dragocjeno vrijeme). U redu za šah, zapisano je već. Imadete li kakove kategorije? Nemate? Al niste ni neki pacer? I, ponavljam, bez velikih kombinacija. Otvaranja klasična. (G-4, F-4 i tome slično. Ne navaljujte odveć na kraljicu, ne stavljajte kralja u bezizlaznu situaciju ni odveć zamarati lovca ni stavljati kule na neprilično mjesto; držati se što više piona – ali ne igrati ni poput osnovca. Pauze između poteza ne treba da odveć traju. Njegovo je vrijeme dragocjeno! Konverzacija pri šahu treba da bude prije svega iz oblasti sporta i šaha. Možete pomenuti pri tom Nasera, Negusa, Šaha iranskog i t. sl. Pazite prilikom kartanja s kartama nema šale! Gubitak plaćate iz svoga džepa! (Osim pri velikom gubitku, koji prelazi mjeru.) Tu se dakako vodi žestoka bitka nerava. Odnos je neravan: s jedne strane On, čije se misli bave krupnim stvarima (samo mu ruke učestvuju u igri) njegove su misli u Indiji u Iranu u Rusiji u Africi, u snježnim Tatrama. A vi ste cijelim bićem i mislima kao u busiji u – kartama. Dame se ljube u ruke ako su dame gospoda se zovu mister i ser tu nema nikakove misterije Komrad i Tovariš samo drugovi iz Istočnoga bloka. Na stranicama ovog bloka sve vam je ispisano to izučite dobro, tu ne smije nikako da se omane. Dobro… Plesati morate znati… Dobit ćete učitelja plesa. Ingliš, valcer, tango, To vam uvijek zatrebat može, u velikom svijetu. Ruke držati u blagom stisku oko struka u plesu je važan rad nogu al igra i-te-ka-ko ulogu i ruka. Zube morate popraviti, imamo vremena dosta, i najboljeg dentistu (zubara). Ako vam i poslije toga zaudara iz usta upotrijebite vodicu to treba samo da se uštrca, pri ustajanju, našte srca. To važi isto i za noge. Mijenjati sokne dva-tri puta na dan i prskati sprejom. Otkloniti perut. (Malo da se skrati kosa.) Morat ćete se odvići također čačkanja uha i čačkanja nosa. Od svoga ćete ordonansa dobit dva-tri dezodoransa za upotrijebit pod pazuho. U jednu riječ: voditi čim više brige o higijeni. Dođite sutra u isto doba. A sad vam evo spiska Tu je i trebovanje idite kod našeg krojača da vam uzme mjeru. Držim vam pesnicu, vama i vašem peru! * * * Nema na sve to razloga trošiti rije… Prosto, čovječe, nije red u otmjenom društvu da se po nosu rije ili kako se to kaže tamo kod vas u okolini Čačka ne smije nos da se čačka. I još ponešto iz bontona: ne smije se… (a, to san već reko, ne mari): pljuvati štono kažu ”po podu”, niti s palube u more, niti po brodu. Ili, primjerice, češljati si kosu za stolom. Zamislite si samo: Vlas – u sosu! Da, za danas, još samo ovo: hoće kadikad od vrućine i znoja da se zalijepe gaće između guzova a to čovjeku zna da zasmeta. Hoću rijet ne smijete taj problem rješavat niukom slučaju rukom! I, naravski, ne smijete da se odveć glasno smijete. To jest da se razumijemo smijete da se slatko nasmijete ako je u pitanju nekakova šala cijenjenog… i tako dale, al to ne znači da treba da vam poteku bale il štono se u narodu kaže da vam se razvalu žvale. Treba On da zametne temu ondak ćete na temelju toga vidjet da l je stvar stroga il je sve to šala našeg cijenjenog… i tako dale. Visoki si gosti volu da se šale. Pogotovu oni iz Istočnega bloka. A proposto: sve je to zapravo prosto, al valja neke stvari znati: Istočni drugovi ljubu se u usta, to ko da je upisato u njin Ustav. Nesvrstani se grlu i jedno drugom u susret hrlu. Zapadni su van vrlo uštirkani ka da su progutali kolanc. (Što reče, u šali, drug Dolanc.) Oni se ne primiču odveć blizu puku, pa ni rukovodstvu, no samo pružaju ruku (svi su oni isti) pak je odmah povuku ka da ćeš im je izisti. No sve se ovo na vas ne odnosi, to su njihovi, interni, odnosi, no u diplomatiji pogotovu kad je ona još mlada tako rekuć od juče mora čovjek vazdan učit (znate kako je ono reko Lenjin) …eto vidite. Mora se čovjek malko pomučit da bi bio dostojan predstavnik svoje zemlje i nacije. Postoje tun razne mogućne mahinacije. Eto, neki van na primjer Rus krkne jezičinu u usta (kako to narod vulgarno kaže). Šta vam je, daklem, činit? – I vi ga njemu na isti način! Stisne li vam ruku da se kosti lome? Na isti način – dabome! Štono kažu: oko za oko zub za zub! duboko za duboko, čvrst stisak za stisak grub! Ili, primjerice, neki vas Englez (uzmimo) pita: hau du ju du? šta mu vi na to kažete? E pa, vidite, nije! U tome grmu leži zec! Vi mu kažete to isto: hau du ju du? A ne ko neki naši ljudi kad se sretnu pa stanu da se psuju „di si, jebem li ti mater?” Što se paka vjetrova tiče (tu ne mislim na pasate), treba naprosto suspregnuti crijeva. (To je ka što dođe čovjeku spontano da zijeva, kraj logorske vatre kad mu se zadrijema) daklem: ni naglas niti profunjariti neki prdež, što je, gledano iz aspekta okusa u fokusu pažnje; još gore: sve to ostaje u zraku? Najbolje je, ako drugog rješenja nema, izići diskretno i zadržat se tamo što dulje, a ne ko što rade neke hulje: prnu vani pa odmah uniđu (umjesto da puste ovdje goluba pa da ondak iziđu na palubu). Nježnije, nježnije, nježnije. (Ne, nije to Lenjin To je parafraza.) Ova vas staza vodi pravo na put a tamo vas čeka limuzina. (Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema kući, melanholično): Opalo je lišće Uskoro će zima. A On voli tople predjele. 1986. |
|
|||||
|
|||||
|
|||||