U društvu

Pjesnici označeni kao egzilanti
u nacionalnom društvu čitaju stihove.

Gospođa natapušene frizure govori i o celulitu,
po načinu na koji zagleda muškarce čini se da nema redovan seks,
cinična je, dovoljno, i prema sebi.

Na gornjem spratu večeraju međunarodnjaci,
gazda se poput pauna šeta
i šepuri se,
stihovi neće doprijeti do ovala s ruskom salatom.

Svi izgledamo dovoljno groteskno.
Moja je pozicija idealna, nisam ni tu, ni tamo.

Kao, recimo, pjesnik Rahim Ličina.
On živi u Lundu, Švedska.
Priča priče djeci koja misle
da je njegova kosa crna
jer je u njegovoj zemlji bio rat.
Govori umekšano “l”, mijenja “č” za “ć”,
njegov je jezik kao crveni goveđi Podravkin gulaš,
iz prošlosti, uvijek sočan i uvijek istog okusa.
Uživajući, učim riječi od njega.
Švedinčad je jedna od njih.
Politički korektan
dio večeri se završava.


Time

Previše je vremena prošlo na stanicama,
slava raste samo na suncu a
mrak je utočište privida
u bifeu izgleda kao da policajac
čuva ženu svi govore kao da imaju
nešto reći, kao da je netko ovo sve
već zabilježio, i sunce
eto može biti vrijeme.


Balkan poesia

Šta s tolikom istorijom?
U vrijeme digitalne erekcije,
u meni turski bubanj udara,
navire vojska sultanova
austrijski kaplari štucovanih brkova
gaze kaldrmu.

Partizanski komandanti s balerinama
tek stigli s rakijskih kazana,
nezgrapno uče valcer,
na vrata ulazi Svijet,
obučen kao seoska udavača,
A Snjeguljica?
Svjetska banka traži nove patuljke.

Kako da spojim: ljubav za
W. Burroughsove
hemijske fuzije i vizije
i blagost za starije ljude što petkom
u jedinoj svečanoj odori idu na džumu?
Raspast ćemo se, ili, samo, izdržati!?
Mi, zrele lubenice,
što smo na pijacu stigle s juga.

U ovim godinama
u skoro pravilnim razmacima
javlja se poezija,
i skoro redovno
ostatak je neproživljenog djetinjstva,
otetog nepravilnim tempom
smjenjivanja generacija.


Party Balkan, homoeroticus

Večeras ćemo zaplesati, sad je party time,
imitirati seriju u kojoj se vesele zaposlene žene
večeras nam je pod nogama grad
Julia Roberts i George Clooney
večeras liče na tebe i mene.

Spremni na sve, i pad je let
penzioneri na kontejneru
i siguran posao od devet do pet,
moderni smo svi, nađimo si curicu il’ dečka,
jer svejedno je svima: nek’ se ždere meso i nek’ igra mečka.
Balkan – Amerika, a Evropa - Azija,
bijeda ideja, morala eutanazija,
pogledaj oko sebe, ulica je prazna,
jer prilika nije šansa, i izdaja nije kazna.

Nismo pederi, odmah za to pesnicom
ponosni smo sinovi uzavrele krvi
a smije nam se čitav svijet,
sad čekamo da s Marsa proglase da smo nastali prvi.

Ćelavi pitoni, automobilske maske
zlobne i trule polemičke paske,
niko drugi, to smo mi,
pleši večeras, večeras je party.


Balkan Macbeth Epilog

1. Narikača:

Nema muke bez orlovih rana
niti smrti bez sudnjega dana.
Danas ode Bogu na istinu
Mili Slobo, dijete Crnoriječko,
dabogda se digla crna zemlja
da ga neće primiti u sebe,
našeg lika, našeg predsjednika
holandsku im milu majku jebem.

2. Narikača:

I zemlja mu kosti izmetala
što je poš’o da ugrabi tuđe
Što popali po Drini sve blago
Po Sarajv’u zulum u dućane
Ne bi li se dokopao zlata
Ukrasio junačkim plećima
Sve junake sinje kukavice
Da im vazda milu majku jebem.

3. Narikača:

Stan’te malo seje, pobratimi,
Da vam nešto i starija kaže.
Živa sam se svega nagledala,
Pa i znadem ponešto đe živim:
Smrt je nama jedina istina
Samo s njome silaze tirani
Samo ona plemenima vlada
I ona se za svakoga pita.
Mi ti nijesmo velike pameti
Tiraninu odmah popustimo,
od sitneži pravimo careve,
a genije žive sapljuvasmo.
da se smrtni ne oglasi satak
Niti mrve ne bi mirovali
Zato dođi blaga smrti mila
i odnesi naše “velikane”
nek se znade i nad grdne ljude
da poveća sila ovladava
da ne more nad božijim biti
niti jedna pravda tuzemaljska,
niti ima suda nad nebeskim,
nije umro što je bogu milo
ne znadoše šta bi više s njime
ode katil, ne dočeka kazne,
naš je usud čekati da umru
krvoloci što ih mulj izbaci
jer je rijetko na svijet vidjeti
da smo gori nego što nam pišu
da smo gluplji nego može biti.
I u epske pjesme vjerujemo
i zidamo bogove od ljudi
jer nam božje obećaše carstvo.
Da nam svima milu majku jebem!


La Higuera, 9. oktobar

Draga Alleida, oprosti što se rijetko javljam i nemoj se bojati.
Svud okolo su, istina, Zentenovi ljudi,
ali pokušaćemo proboj, pokraj njihovih sjenki.
Bilo bi dobro da stignem do Amerikanca,
sve su ove pse obučili u njihovom kampu.
U Terranu ima nešto prokleto hladno.
Njegova bi mi ruka mogla presuditi, ali,
ne mogu zamjeriti,
takav sam i sam bio u Santiagu.
Nadam se mila, da si mi oprostila.
Ja Compagneru jesam.
Raul je, i sama znaš, uvijek bio među nama,
F. jeste vođa, ali Raul je spreman na sve.
Čak i na ono lažno pismo.
Ne, Raul nije bio vjenčan sa Revolucijom,
a on je krenuo za njim.
Rusi su me, konačno, ostavili,
vitak sam, opet Alleida
i svidjet ću ti se kad me budeš vidjela.
Bilo bi lijepo prošetati sada,
Habana je, nakon svega, bila naš jedini dom.
Kad su ubili Artura i Antonia,
sjetio sam se da si rekla:
“Ernesto, na svijetu imaš troje ljudi.”
Sada imam samo tebe.
Volim te.


Šta će se sve moći kupiti na pijaci 2106. godine

Protrljao sam oči, nađoh se za sto godina na pijaci,
gdje se nude svakojake stvari: već klonirane bebe,
hoćete li malog Beethovena, Einsteina, prodavac šapće
psssst, pod tezgom imamo i Hitlera ustvari.
Ništa ne krijemo,
poštena je ovo kuća,
važno je platiti porez na stol,
ono što prodaješ više niko ne kvari.

Od djevojčica tu je Marylyn Monroe, imamo i Goldu Meir,
samo ona vam prebrzo stari.
Za ideologiju pilule nudimo,
ah, knjige i filmove dajemo džaba
šarene, u boji - svjež zeleni politički islam,
fašizam za treći i
četvrti razred, za društva u kome tiranin kapu kroji
daćemo i popust na vezanu kupovinu,

Kupite naočale da vidite kako je nekada izgledao svijet
Chicago one dvadesete, Pariz tridesete, London osamdesete
slava Hollywooda, bijeda Srednjeg istoka
izvikuje dok hoda s torbom prodavačica stara,
cimnuh je za ruku da je pitam, a ona će glasno
ne sinko, to što tražiš kupiti se ne da,
malo sažaljivog srca i
sjeme ljudskog dara.

Izađoh iz sna, protrljah oči,
Nestade pijace i ostadoh sam,
jučerašnje novine, sve iste priče
dok srce lupa bi-ba-bam.